17. ožujka preminula je književnica Dubravka Ugrešić (1949.)rođena Kutinčanka. Velika književnica koja je bila u konkurenciji za Nobelovu nagradu, preminula je u Amsterdamu, u kojem je, po odlasku iz Hrvatske devedesetih godina, najduže živjela i radila.
 Dubravka Ugrešić autorica je dvadesetak knjiga proze koje su obilježile hrvatsku i jugoslavensku književnu scenu sedamdesetih i osamdesetih godina: “Poza za prozu”, “Štefica Cvek u raljama života”, “Život je bajka” i “Forsiranje romana-reke”. U devedestima nastavila je s objavom važnih romana koji su izlazili na engleskom i ostalim jezicima, kao i na hrvatskom: “Muzej bezuvjetne predaje”, “Baba Jaga je snijela jaje” i “Lisica”. Dubravka Ugrešić posebno je bila produktivna, kritična i važna kao esejistkinja, a utjecaj eseja i fragmenta mogao se vidjeti i u njenim romanima. Posebno je važan njen esej o karaoke – kulturi iz knjige “Napad na minibar” (2010.).
S knjigama eseja “Američki fikcionar” i “Kultura laži” javila se ranih 90-ih nakon napuštanja Hrvatske, a u novom mileniju zaredali su “Zabranjeno čitanje”,  “Ministarstvo boli”, “Nikog nema doma”, “Europa u sepiji”, “Doba kože” i “Tu nema ničega!”. Bila je i scenaristica filmova Rajka Grlića “U raljama života” i “Za sreću je potrebno troje”.
Na književnoj sceni debitirala je 1971. godine knjigom za djecu “Mali plamen”, a za djecu je objavila i knjige “Filip i Srećica” te “Kućne duhove”. Kao komparatistkinja i rusistkinja dvadesetak godina radila je u Institutu za teoriju književnosti pri zagrebačkom Filozofskom fakultetu, a rezultat toga rada su studija “Nova ruska proza” i antologija “Pljuska u ruci”, uređivanje djela Harmsa, Čehova i drugih.
U zadnjih dvadsetak godina Dubravka Ugrešić predavala je na više američkih i europskih sveučilišta, uključujući Harvard, UCLA, Columbiju i Slobodno sveučilište u Berlinu. Dobitnica je brojnih važnih književnih nagrada i priznanja. (naslovna fotografija: A. Dimitrijević/Cropix/)