Uvodnik
Piše: Ivan Gračaković
O imenu Kutine i njenim sajmovima
Uz raznovrsni program Kutina će i ove godine 10. studenoga proslaviti Dan grada premda nitko pouzdano ne zna reći zbog čega. Već tri desetljeća slavimo taj izmišljeni praznik u sjeni pučki popularnijeg Martinja, 11. studenoga. Slučajni je to datum upisan na jednom povijesnom dokumentu iz 1256. godine u kojem se prvi put spominje potok Kutina kao granica dvaju posjeda. Ni slova o gradu već samo potvrda da se potok u 13. st. zvao Kutina. Očito su po njemu naselja Kutina i dvije Kutinice, uz njegov 25 kilometara dugi tok, dobila imena. Imenica kut je vrlo česta u hrvatskoj hidronimiji i prvotno znači mrtvi rukavac rijeke ili potoka. Dakle, Kutina je dobila ime po velikom i mrtvom potočnom rukavcu. U srednjovjekovnim povijesnim dokumentima spominje se i ime Suha Kutina. Osim toga, kut ima i značenje zabačenog zemljišta u riječnoj ili potočnoj okuci. Po tome bi Kutina značila neko zatureno i sporedno mjesto.
Stjepan Radinović, pučki istraživač prošlosti iz Kraljeve Velike, bilježi predaju da je Kutina dobila ime po turskom velikašu Kutin-agi koji je tu stolovao u 16. stoljeću dok ga nije zamijenio Husein-beg iz susjednog sela Husaina. Kutin-aga je zapovijedao vojskom smještenom pod čadorima (šatorima) u današnjem Šartovcu. Konje su napasali na čairama (pašnjaci, livade), u današnjim Čairama, a napajali ih na potoku slankaste vode, Slatini, u današnjoj Kutinskoj Slatini. Tako su Kutina i okolna sela u tursko doba dobila imena. Predaja nema povijesnog uporišta i očito je plod pučke mašte. Ime Kutina, naime, prvi put se spominje u 13. st. i znatno je starije od turskih velikaša koji su tu kasnije vladali.
U novije vrijeme postala je popularna znanstveno neutemeljena teorija da je ime Kutina nastalo od kajkavskog naziva za voćku dunju. U Hrvatskom Zagorju i u Sloveniji se, naime, dunju zove i kutina. Teorija o dunji uhvatila je korijena u promidžbeno-turističkim pa i u nekim kvaziznanstvenim i literarnim tekstovima.
Svima koji misle da je Kutina nazvana po dunji i da ove godine, 10. studenoga, slavi 766. rođendan moramo reći da nisu u pravu.
U razgovoru za ovaj broj Moslavačkog lista kutinski je gradonačelnik, Zlatko Babić, najavio da bi se ubuduće Dan grada mogao slaviti na Petrovo, 29. lipnja. Petrovo je, pak, jedan od nekadašnjih kutinskih sajmenih dana koji se usjekao u memoriju mnogih starijih Kutinčana. Bilo je više pokušaja da se ta sajamska i trgovačko-obrtnička tradicija oživi i nastavi.
Trgovištem je Kutinu proglasio Ferdinand I (V) 3. ožujka 1837. i od tada grad ima pravo na godišnje robne i marvene sajmove koji su se održavali, uz crkveno proštenje, za blagdan Petrova (29. lipnja) te na blagdan sv. Žavera (Ksavera), 3 prosinca. Tom je svecu bila posvećena kapelica na središnjem gradskom trgu koji je prvotno po njemu nosio ime. Povremeno su se ti sajmovi, vidljivo je iz starih pučkih kalendara, održavali koji dan prije ili kasnije od tih dvaju crkvenih blagdana. Kasnije su se u Kutini, uz Petrovski i Žaverski, ustalili i sajmovi 4. svibnja (Florijanovo) i 11. kolovoza (sv. Klara). Početkom 20. st. i u doba stare Jugoslavije održavaju su tjedni sajmovi srijedom te godišnji prve srijede poslije sv. Petra i Pavla te poslije sv. Klare. Pučki su se zvali Petrovski sajam i Klara-sajam. Zanimljivo je da je Kutina pravo na sajam dobila dvije godine prije Siska u kojem se sajmovi održavaju od 1839.



U očekivanju Doma za starije
Kutinski su umirovljenici, prema popisu stanovništva, vrlo brojna skupina sugrađana, ali već desetljećima ne uspijevaju izboriti gradnju Doma za starije i nemoćne. Izjalovila su se mnoga predizborna obećanja i inicijative, propala je započeta gradnja s visokom dizalicom koja je godinama stajala na pustom gradilištu u zapadnom dijelu grada. Mnogi su se trajno preselili na Bolenovo ne dočekavši željeni dom. Izgledno je da će rekonstrukcija bivšeg rodilišta ili ratne bolnice u sklopu kutinskog Doma zdravlja o županijskom trošku biti završena iduće godine. U susjednoj, duplo manjoj Novskoj, nedavno je otvoren Dnevni boravak za starije. To bi trebalo i Kutini, upozorio nas je jedan stalni čitatelj.
Spomen na Drageca
U kutinskom se Gradskom vijeću čuo prvi službeni prijedlog da se novoizgrađeni most na Kutinici nazove imenom Dragutina Pasarića. Lani, nakon njegove smrti 27. veljače, opraštajući se od kolege i prijatelja, autor ovih redaka predložio je da se Pasarićevi stihovi o Crkvenoj ulici ispišu na spomen ploču i postave na početak ulice. Prijedlog je ponovljen i na prvoj obljetnici Dragecove smrti. Uz pomoć pametnih telefona i kodova izrecitirana pjesma na kajkavštini, koja je uglazbljena i otpjevana, mogli bi se i preslušavati prilikom šetnje Crkvenom. Bio bi to dvostruki spomenik. Pasarićev spomenik voljenom gradu i kutinski spomenik svom pjesniku. Nadahnut ljubavlju prema moslavačkom zavičaju Pasarić nam je ostavio stihove i o rodnoj Repušnici, Voloderu i Voloderskoj jeseni, Lonjskom polju … Ploča bi moglo biti i više.