Vijesti

Glavni izbornik

Internet slušanost

Rusalke i Muzej Moslavine na putu svile u Kumrovcu

O svadbenim običajima Zagorja i Moslavine

»»

U Muzeju „Staro selo“ u Kumrovcu održana je tradicionalna 34. Zagorska svadba. Posjetitelji su mogli pogledati prezentacije tradicijskih obrta uz stalni postav muzeja, a održavale su se i radionice izrade svadbenog nakita. U 15,30 otvorena je izložba "Put svile" koju je organiziralo Veleposlanstvo Narodne republike Kine i Hrvatsko-kinesko društvo prijateljstva. U 16,00 sati otvorena je i izložba "Mužikaši igrajte, svatovi zatancajte" autora Slavica Moslavac i Gorana Škrleca, nastale međumuzejskom suradnjom Muzeja Moslavine Kutina i Muzeja „Staro selo“ iz Kumrovca, u glazbenom programu nastupila je i VS „Ruaslke“ iz Kutine. U 17,00 sati Etno udruga Zipka i gosti iz KUD-a Hajdina izveli su prikaz svadbenih običaja sutlanskog kraja. Izložba „Mužikaši igrajte, svatovi zatancajte“ se sastoji od originalnih predmeta, starih fotografija sa vjenčanja nastalih tijekom 20. stoljeća u moslavačko-zagorskom kraju, kao i tekstova i drugih suvremenih fotografija vezanih uz moslavačko zagorske svadbene običaje. U prošlim vremenima nije bilo mnogo fotografija, osim sa vjenčanja, često rađene i poslije samog događanja, uz retuširanja i dodavanja detalja kojih na samoj svadbi nije ni bilo. Najstariji izvor o povijesti vjenčanica u moslavačkom kraju su akvareli Sandora Erdödyja iz 1837. godine. Krune mladenki, prema izvoru načinjene su u MMK, kao i nekoliko KUD-ova koje koriste u svom scenskom svadbenom prikazu, a našle su svoje mjesto na ovoj izložbi. Osim vjenčanica sa bogatim crvenim ukrasima, koje karakterizira 19. stoljeća, na izložbi su bile vjenčanice od bjeline značajne za 20. stoljeće kao i ostala etno građa potrebna za vjenčanja.
Svadba je jedan od najveselijih pučkih običaja, osobito u jesenskom i zimskom perodu. U ciklusu svadbenih običaja obvezatno sudjeluju obitelji mladenaca i njihova uža društvena sredina. Osnovna je značajka prijelaza mlade žene u novi rod, porodicu, ali uz brojne magijske radnje koje se čine protiv uroka, utjecaja zlih sila, očiju, demona i svake druge nesreće, koje bi bez tih radnji mogle negativno utjecati na mladu i na njeno buduće pokoljenje, te zdravlje i sreću budućih supružnika.
Sklapanje braka uključuje nekoliko značajnijih cjelina: prije, u tijeku i poslije svadbe.
Mladi ljudi su se upoznavali na raznim prošćenjima, svadbama, pred crkvom, na tancu, ćehanju perja, vršidbama i drugim skupnim seoskim poslovima. Uglavnom su bračnog druga birali iz istog ili susjednog sela. Uobičajna dob za sklapanje braka za djevojku bila je između 15 i 18 godina, a za mladića između 18 i 24 godine. Ukoliko se djevojka nikada nije udavala, pogrdno su je nazivali stara cura, stara dekla ili stara parta.
Do prvog svjetskog rata, brakovi su se sklapali po želji roditelja, a pri tom se pazilo da bračni drug bude što bogatiji, da ima isti ili viši društveni status i da je poštenoga roda. Ako je djevojka ispunjavala te uvijete, tada je momkov otac išao u snuboke, tj. prositi djevojku. Nakon snubljenja, slijedile su zaruke /kapara, prstenje, zapitki/, a za mjesec dana priređena je i svadba. U tradicijskim svatovima, u sedam dugih dana točno se iz sata u sat znalo što će se obavljati , ali uvijek s naglaskom na iznenađenja, tako da su svatovi bili u neprekidnom iščekivanju. Svadbeni običaji prilagodili su se danas suvremenom načinu života, tako da od tradicijskih jela, pomno odabrane odjeće, te običaja kao što je krađa cipele i barjaka, poć na zdenac, način darivanja, nije ostalo gotovo ništa. Svadba je ostala svečani čin, ali bez posebnih obreda, vjerovanja i gatanja.
Organizator: Muzej Moslavine Kutina i Muzeji Hrvatskog zagorja, „Staro selo“ Kumrovec
Mjesto: Staro selo Kumrovec
Vrijeme: 20. 8. 2017. u 16,00 sati
Etnografska izložba: Mužikaši igrajte, svatovi zatancajte
Autori: Slavica Moslavac i Goran Škrlec
Glazbeni program: VS Rusalke iz Kutine i Etno udruga Zipka iz Kumrovca
Slijedi vezu...

Na trnu je izrasla mladica

Okupljanje prognanih Hrvata iz Banja Luke u rodnom kraju

»»

GALERIJA FOTOGRAFIJA

Stanovnici Stupovače, Hrvati prognani iz okolice Banja Luke sudjelovali su u Bukovici desetu godinu zaredom u tradicionalnom okupljanja i susretu prognanih Hrvata iz župe Trn. Ove godine bilo je posebno svečano jer je na mjesnom groblju u šumi starih cerova i hrastova slavio fra Dragan Grizelj iz Trna. Više od 1500 ljudi prognanih iz cijelog svijeta zajedno s rodbinom, prijateljima, susjedima i poznanicima iz Trna, Bukovice, Kuljana, Jablana i ostalih mjesta sa područja župe Trn obilježilo je i 22. godine od progona sa svojih ognjišta u kolovozu 1995. godine. Prognanin Hrvati u svom se rodnom kraju okupljaju na groblju sv. Roka u Bukovici gdje je misu u drvenoj kapelici gdje je svoju mladu misu proslavio fra Dragan Grizelj. On je zahvalio svima na potpori i njihovim molitvama. „Osnažili ste me i dali mi hrabrosti da se odazovem pozivu Božjem. Ja vas molim da čujete riječ Božju i širite ljubav prema svim ljudima, bez obzira na vjeru, naciju, jer mi smo svi djeca Božja.“ Posebno je bilo dirljivo obraćanje fra Duje Ljevara, nekadašnjeg župnika župe Trn koji . "Kad dođemo u Trn duša nam zatrne. Rane nam nisu zacijelile, ali neka to bude naša snaga. Budimo jaki i slijedimo sv. Roka i budimo na pomoći našim bližnjima. Posebno u našim molitvama preporučimo našeg brata fra Dragana Grizelja. Na trnu je izrasla mladica i to je znak da u ovoj opustošenoj zemlji, na našem ognjištu niče nova nada i zato pomozimo našem mladomisniku da pronosi tu nadu. ", poručio je omiljeni župnik župe Trn svojim župljanima. "Sv. Rok nam je pokazao da čovjek postane čovjek tek onda kad je u stanju dijeliti drugima, svojim bližnjima. Naš bližnji je svaki čovjek. Ne samo moj brat i sestra, nego onaj koji je tu u komšiluku, u susjedstvu. Gori kuća, brat iz Švedske neće to vidjeti, ali komšija hoće i ako on prileti i počne gasiti to je prava ljubav prema bližnjem. Stvoreni smo i došli smo na ovaj svijet da budemo u službi drugih, a ako budemo u službi bližnjima onda ćemo biti u službi Boga u kojega vjerujemo." Na svom ognjištu prognani Hvati u emotivnim su susretima podijelili su tugu zbog svega što se dogodilo, ali i radost zbog ponovnog susreta s prijateljima. Ova su okupljanja započela prije sedam godina na inicijativu Ivice Matoševića, prognanika i uspješnog poduzetnika iz Zagreba. Njegova je tvrtka gradila novu katoličku crkvu te obnavlja i pravoslavnu crkvu u Stupovači. Okupljanje se održava na njegovom imanju kojeg stalno uređuje. Njegov su primjer počeli slijediti brojni prognani. Hrvati. Iako su im kuće srušene i poravnane sa zemljom, zarasla imanja svejedno uređuju. Još ne razmišljaju o povratku, jer nema potrebnih uvjeta. Ivica Matošević organizaciju okupljanju prognanih Hrvata iz Banja Luke na njihovom ognjištu započeo je 2007. g. iz ljubavi prema rodnom kraju kojeg je želio oživjeti te kako bi se svi prognanici bar jednom godišnje zajedno okupili. "Tijelo treperi, to je trenutak kojeg je teško objasniti. Priroda čini svoje. Ljudi koji nisu bili ovdje 20 godina, koji su danas prvi put… to se ne može opisati, to se mora doživjeti i živjeti sa time. Danas sam sretan, presretan. Sv. Rok nam je najveći primjer da se od ničega može imati nešto i da se može živjeti." Svečanosti i susretu proganika u Bukovici prisustvovali su i Drago Prgomet, koji je zemaljski kum fra Dragana Grizelja te Ivo Josipović, bivši predsjednik RH. Institucije Republike Hrvatske, Grad Zagreb i brojne udruge podupiru i pomažu aktivnosti Ivice Matoševića i prognanih Hrvata iz okolice Banja Luke. Sudionici skupa uz zahvalnost svima koji su pomogli izrazili su uvjerenje kako će i najavljeni projekti obnove cesta, gradnje stanice za obranu od leda i ostali infrastrukturni projekti biti ostvareni kako bi oživjeli svoj rodni kraj. Uz puno emocija svi sudionici skupa poručili su kako će se na godinu, prve subote poslije blagdana sv. Roka opet svi zajedno susresti u Bukovici kod Banja Luke. (nb)
Slijedi vezu...

Memorijalni turnir Petar Gligić za najmlađe nogometaše

Pobjedio je nogomet i prijateljstvo

»»

IX. Konjaničko hodočašće Mariji Bistrici Udruge Topot

Zavjetno hodočašće i obilježavanje 10 godina rada Udruge Topot

»»

GALERIJA FOTOGRAFIJA

VIDEO ZAPIS

Članovi Udruge Topot danas su krenuli na IX. Konjaničko hodočaće Majci Božjoj Bistričkoj u nacionalno hrvatsko svetište Marija Bistrica. Kutinski konjanici sutra će se družiti s hodočasnicima sisačke biskupije, a u nedjelju će u Mariji Bistrici sudjelovati u tradicionalnom Vozočašću, blagoslovu konja i konjanika.
Kod Trema u Radićevoj ulici gdje je sjedište Udruge Topot konjanike su na hodočašće ispratili brojni građani, KUD Seljačka Sloga iz Kutinskog sela i gradonačelnik Kutine.
Udruga Topot ove godine obilježava 10 godina rada, a prvo hodočašće su organizirali nedugo nakon osnvanja, istaknuo je Damir Pučak, predsjednik Udruge Topot.

"10 godina je brzo prošlo. Radilo se puno. Odmah smo krenuli s hodočašćem i sad već 9. put hodočastimo Mariji Bistrici. To je bio prvi projekt. Prije 6 godina krenuli smo s terapijskim jahanjem. To nam je sad najvažniji projekt na koji smo jako ponosni. Kroz našu Udrugu je prošlo 25 – 30 korisnika terapijskog jahanja, osoba s invaliditetom. Sad, u zadnje dvije godine, 16, 17 osoba redovito dolazi na terapijsko jahanje. To nam je glavna zadaća koju radimo tijekom cijele godine. Sad je pauza u srpnju i kolovozu, i to vrijeme iskoristimo za pripremu hodočašća i samo hodočašće."

Sandra Nekvapil Prevendar i ove je godine voditeljica konjanika na putu dugom 150 km. "Hodočašće je poseban događaj i uzbuđenje je svaki put na vrhuncu i jedva čekamo da krenemo i da se pridružimo tradicionalnom i svečanom Vozočašću u Mariji Bistrici. S obzirom na vrućine bit će napornije nego ranijih godina, jašemo dva dana po 55 km, i zadnji dan do Zlatar Bistrice i nazad prema Mariji Bistrici u Vozočašću. To je poseban događaj, susret sa konjanicima, sa uzgajivačima konja i sa ljudima koji su u ljubavi i vjeri svakako je poseban događaj."

Osim 7 konjanika u Majci Božjoj Bistričkoj hodočaste i ostali članovi Udruge Topot koji su pratnja i logistička potpora konjanicima. Ivana Mošnička Matijević u hodočašću sudjeluje peti put, "Osjećaj je odličan i za mene i za Afroditu. Naporno je, ali dobro. Najteža je druga etapa, tada ne jašemo nego hodamo uz konje. Super je."

Mlada Marija Berečak. prvi put hodočasti Mariji Bistrici s Udrugom Topot, Marija je logističar ali svejedno je uzbuđena. „To je novo iskustvo i prireme za iduću godinu kada bih željela jahati na hodočašću.“

Konje i hodočasnike uoči puta blagoslovio je kutinski kapelan Danko Bizjak. Sretan put poželio im je i Matija Smuđ u ime Vijeća mjesnog odbora Radićeva ulica te gradonačelnik Kutine Zlatko Babić. "Udruzi Topot čestitam 10 godina uspješnog rada i zahvaljujem na njihovom doprinosu promociji Kutine. Želim im sretan put na hodošaću, ali važno je i ovo druženje i ispraćaj u Kutinskom selu, jer i to je doprinos kulturnom životu Kutinskog sela i Kutine.“

Sudionici konjaničkog hodočašća Udruge Topot u tri će dana zavjetno projahati 150 km nizinskim dijelom Moslavine te brdovitim dionicama Prigorja i Zagorja. Prvu noć prenoćit će u Kloštar Ivaniću gdje će sutra pozdraviti i hodočasnike sisačke biskpije.
Kutinski konjanici-hodočasnici u nedjelju će sudjelovati na tradicionalnom vozočašću od Zlatar Bistrice do Marije Bistricu i blagoslovu konja, konjskih zaprega i konjanika. (nb.)

Slijedi vezu...

NK Matija Gubec pobjednik 26. memorijalnog turnira Iverac - Kosović

U sjećanje na hrvatske branitelje i igrače NK M. Gubec

»»

Memorijalni turnir NK Šartovac

U znak sjećanja na pale branitelje i tragično preminule igrače NK Šartovac

»»

240. obljetnica posvećenja kutinske župne crkve sv. Marije snježne

Kulturni spomenik prve kategorije i znak odanosti Kutinčana majci Božjoj

»»

U nedjelju je, prigodno, večernje mise uz koncert Pjevačkog zbora mladih Madona Nives pod ravnanjem Kristine Havliček obilježena 240. obljetnica posvećenja kutinske župne crkve sv. Marije snježne. Poznato barokno zdanje nakon gotovo četiri desetljeća izgradnje 6. kolovoza 1777. godine na Preobraženje Gospodnje posvetio je zagrebački biskup Josip Galjuf. Bilo je to u vrijeme osobito vrijednog župnika Antuna Pozojeviča, koji je zaslužan i za gradnju kutinske pučke škole. Na to je podsjetio kroničar kutinskog života Dragutin Pasarić. Spomenuo je da ove godine i 200 obljetnica rođenja te 125. obljetnica smrti župnika Dragutina Pavčeca koji u župi proveo najviše 50 godina svećeničkog života, s počivalište sa spomen pločom nedaleko mu je glavnog crkvenog oltara. O župniku Pavčecu su se posebno vezano za skrb o socijalnom stanju seljaštva, koja je uključivala i sukob s vlašću, pričalo vrlo dugo. Govorilo se o tome još 30-tih godina prošlog stoljeća. Svjedočio je tome tadašnji kapelan Josip Buturac kasnije poznati crkveni povjesničar. On je prije 40 godina objavio i prigodnu monografiju o župi BDM Snježne i zapisao tu značajku iz života župnika Pavčeca. U završnoj je pripremi novim istraživanjima znatno dopunjeno, praktično novo izdanje. Ono će predstaviti i duhovni život novijeg doba, a u kojemu su osobitom marom župnika Željka Slonjšaka iz kutinske nikle tri nove župe i izgrađeno više vjerskih objekata. (M. J.)

Godine 1687. turska je vlast u Moslavini zauvijek srušena. Naglo se doseljuje narod u pustu Moslavinu. Osnivaju se župe u Osekovu i Križu krajem XVII.st. U ovo je vrijeme sigurno naseljena i Kutina u kojoj se već 1704.g. spominje kapela, a 1710.g. župa i župnik. Brdo iznad sela Kutine se zvalo Crkveno Brdo zbog dobro sačuvanih ruševina stare srednjovjekovne crkve i predaje da se tu nekada nalazila župa i crkva. U izvještaju kanonske vizitacije 1710.g., kaže se da su zidovi porušene crkve ostali dosta visoki, a još više su sačuvani zidovi tornja. Iz svega se vidi da se tu radi o prvotno sagrađenoj kutinskoj crkvi Sviju Svetih, koja se spominje 1364.g. i nalazi se blizu riječice Kutine. Uz starinski sačuvani toranj prigrađena je nova drvena crkva ili kapela u kojoj se nalazi drveni oltar Snježne Gospe. Godine 1720. sagrađen je uz cestu prema crkvi župni stan od hrastovine, koji je već za 60 godina propao, pa se već 1780.g. ozbiljno raspravljalo o gradnji sadašnjeg zidanog stana. Godine 1704. postoji u Kutini kapela Majke Božje Snježne, sagrađena na Crkvenom Brdu od hrastova drveta. Uz stari srednjovjekovni zidani ruševni toranj podignut je sa zapada i drveni zvonik. Ova drvena kapela postala je 1706.g. župnom crkvom. Budući da je sve to bilo na brzu ruku građeno, a trošni toranj ležao na slabim temeljima, župnik je u sporazumu s narodom i Bečkom komorom kao kolatorom, odlučio da se sagradi u Kutini nova, prostrana, zidana crkva. Već 1729.g. gradnja današnje crkve je u punom jeku. Iste godine, svetište je gotovo, sazidano od pečene cigle na temeljima stare srednjovjekovne crkve. Odmah se nastavlja graditi lađa na sasvim novim temeljima od pečene cigle. Kroz trideset godina, župnik je vršio svoju službu u svetištu župne crkve. Tu je već 1729.g. prenesen iz stare drvene crkve oltar Majke Božje Snježne. Iznad svetišta stajao je drveni toranj sa sva zvona. Gradnja crkvene lađe trajala je 20 godina. Godine 1748. bila je crkvena lađa uglavnom gotova. Postavljen je strop i krov, kao i kor. Toranj se gradio 1752.g. Imao je dvostruku drvenu kupolu, obojenu zelenom bojom. U toranj su smještena zvona, prenesena iz tornjića iznad svetišta. Već 1746.g. nalazi se u svetištu, umjesto starog, današnji veliki oltar s kipom Blažene Djevice Marije s djetetom Isusom u krilu. Među stupovima postavljeni su kipovi sv. Ladislava, sv. Jurja, sv. Emerika i sv. Martina, a u gornjem dijelu oltara su kipovi sv. Grgura, sv. Bernarda, sv. Augustina i sv. Nikole. Na najvišem dijelu oltara nalazio se kip Presvetog Trojstva s kipovima anđela. Osim glavnog oltara, bila su smještena u crkvu 1767.g. još četiri oltara: u svetištu sv. Barbare i Blažene Djevice Marije, a u lađi Ranjenog Isusa i sv. Petra. Oltar Blažene Djevice Marije je doskora promijenjen u oltar sv. Apolonije. Nova propovjedaonica postavljena je 1765.g., klupe 1766.g., a dvije krasne umjetničke ispovjedaonice i krstionica 1767.g. Iste godine crkva je ukrašena lijepim fresko-slikama i obojena. U svetište je postavljeno šest velikih slika s eliptičnim okvirima: sv. Donat, sv. Blaž, sv. Florijan, sv. Rok, sv. Izidor. U lađi je smještena velika slika Marije, Zaštitinice nevoljnih. Crkva je bila potpuno dovršena 1769.g. Tada su s južne strane cintora izgrađene arkade radi ispovijedanja hodočasnika. Sa svih strana oko crkve podignut je visok zid, a na uglovima četiri okrugle kule. Tako je crkva davala dojam male tvrđave. Posvetu crkve i oltara obavio je biskup Gaaljuf 1777.g., a posvećenje se slavi na blagdan Presvetog Trojstva. Kutinska župna crkva, kao i druge barokne crkve, po svojoj vanjštini je jednostavna, ali po svojoj unutrašnjosti, ona je upravo raskošno ukrašena zaslugom svojih kolatora grofova Erdodija i Scecsena. Unutrašnjost crkve, osobito svodovi, bogato su urešeni štuko-dekoracijom, koja uokviruje slike (seko-freske) na svodovima i zidovima. Slike je 1779.g. dovršio Josip Gorner, kao i štuko-dekoracije. Oltari su drveni, kvalitetne umjetnine. Najvrijedniji je glavni oltar koji zaprema čitavo svetište. Veoma je vrijedna propovjedaonica i ispovjedaonice. Na kraju 18. i početkom 19.st. malo je bilo u Hrvatskoj tako prostranih i slikama ukrašenih crkvi kao ova u Kutini. Zato je narod kroz dugi niz godina rado hodočastio izbliza i izdaleka Snježnoj Gospi u Kutinu i tu obavljao svoje zavjete i pobožnosti. Zub vremena kroz dva stoljeća zahtijevao je više puta da se kutinska crkva popravlja. No, nažalost, popravci su obično dolazili prekasno. Tako je crkva iznutra izgubila u svetištu dva pokrajnja oltara, a izvana tornjić iznad svetišta i dvije kule u sjevernoj ogradi. Međutim, dobila je tri kapelice u južnoj i istočnoj crkvenoj ogradi. Velika šteta što se ranije nije vodilo računa o prokišnjavanju krovišta i vlazi sjevernog zida, te je dio fresaka teško oštećen. Staro zvono nabavljeno je 1907.g., teško 8 metričkih centi oduzeto je za ratne potrebe u I. svjetskom ratu. Godine 1922. kupljena su u Mariboru tri nova sadašnja zvona, teška 484, 326 i 236 kg. Na crkvi je kroz zadnjih stotinjak godina bilo nekoliko manje važnih zahvata. Generalnu obnovu crkvu započeli smo uz 200-tu godišnjicu postojanja sadašnje župne crkve, od 1971.g. i u cjelosti završili, izvana i iznutra, s freskama, oltarima, orguljama i dr. 1994.g.
KutinČani su uvijek bili ponosni na svoju župnu crkvu, pa su u nju stavili na svodu svetišta natpis koji preveden s latinskog glasi: “Ovako je pobožna Kutina uresila Snježnu Majku 1769.g.” I danas su kutinski župljani pobožni i privrženi Snježnoj Majci!
Slijedi vezu...

Petrokemija traži kupce

Produženje postupka provođenja dubinske analizce i postupka za prikupljanje obvezujućih ponuda u procesu dokapitalizacije Petrokemije d.d. Kutina

»»

Proslavljen dan kutinske župe

Blagdan Gospe snježne

»»

XXI. maraton arapskih konja

U spomen na hrvatske brantielje i u čast 3. bojne 125 DP Novska

»»

U čast Dana pobjede, Dana domovinske zahvalnosti, Dana hrvatskih branitelja i spomen na stradale hrvatske branitelje i Domovinski rat, sedmero konjanika Udruge uzgajivača arapskih konja Moslavine iz Volodera odjahali su XXI. Maraton arapskih konja te su u četiri dana projahali 250 kilometara puta.
Maraton je započeo 5. kolovoza na imanju Željka Pettersa, uzgajivača konja iz Volodera, a putem su prošli Popovaču i Kutinu, gdje je priređen ispraćaj 21. konjaničkog maratona. Maratonce su ispratili gradonačelnik Kutine Zlatko Babić, zamjenik gradonačelnika Popovače Ivan Petrović te predstavnici udruga proisteklih iz domovinskog rata i brojni građani. Prvog dana maratona konjanici su svečano dočekani u Lipovljanima, a u večernjim satima dojahali su na imanje obitelji Petters iz Stare Subocke.
Dočekani su uz pjesmu mještanki i dobrodošlicu Ivana, najstarijeg člana obitelji Petters, a sudionike maratona pozdravili su i predstavnici Udruga proisteklih iz Domovinskog rata Grada Novske te Marin Piletić, gradonačelnik.
„Središnje mjesto ovogodišnjeg maratona je Jasenovac, u nedjelju 6. kolovoza. Tako obilježavamo i spomen na ratni put pripadnika 3. bojne 125. domobranske pukovnije Novska, bojne koju su činili branitelji s područja Kutine i Popovače, rekao je Dragutin Pasarić, kroničar i glasnogovornik maratona.
Nakon dočeka i programa u Jasenovcu sudionici maratona nastavili su svoj put te će maraton sutra završiti u Voloderu na imanju obitelji Peters odakle je i krenuo na Dan pobjede.

Vođa konjanika je Željko Petters, jaše i Domagoj Petters, a među konjanicima su i dvije djevojke – Tija Tutić, učenica Srednje škola kojoj je ovo šesto sudjelovanje na maratonu i Matilda Glibo, a od jahaču još su Ivan Geljić, Dino i Dubravko Pesker.
U proteklih 21. godinu sudionici “maratona arapskih konja” prošli su više od 11,5 tisuća kilometara po Hrvatskoj, od Baranje do Dubrovnika, od Vukovara do Umaga, a projahali su i dijelove Austrije, Mađarske te Bosne i Hercegovine.
Sponzorstvo i logističku potporu pružili su Sisačko-moslavačka županija, gradovi Kutina i Popovača, Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskog rata Sisačko moslavačke županije i Grada Kutine.

Slijedi vezu...