Promocija je održana u organizaciji profesorice Josipe Hlevnjak, predsjednice  udruge Nadbiskup Josip Juraj Posilović, a voditelj je bio Dražen Kovačević, koji je napravio i širi uvod u vrijednosti i povijest Moslavine, čime se bavi i najavljena knjiga Moslavina oživljena.  

     Promovirane su knjige čije su promocije odgođene za vrijeme korone. Najnovija promovirana bila je knjiga Đure Vidmarovića, MOSLAVINA OŽIVLJENA, koja je izašla u studenom 2020. godine i koja je simbolički promovirana u uredu kutinskoga gradonačelnika Zlatka Babića. U međuvremenu je promovirana i 7. svibnja u Vidmarovićevim rodnim Piljenicama, (kasnije je, za osnovne škole živio u Ilovi) a u pripremi je još nekoliko promocija ove vrijedne knjige. Sreća da ta promocija u uredu gradonačelnika postoji i u video-zapisu portala Grada, a u njemu govore Đuro, Dragutin Pasarić i gradonačelnik. Izlaganje autora na video-zapisu lijepo je i korisno nadopunilo ono što možemo pročitati u Riječi urednika D. Pasarića, u Slovu autora Vidmarovića i u Pogovoru Dražena Kovačevića. Knjiga je pisana s puno ljubavi prema rodnome kraju i Moslavini, a njezin naziv, kojega je Pavao Ritter Vitezović još 1700. godine dao svojoj knjizi Croatia rediviva, s istom svrhom želi oživjeti kulturni i književni život Moslavine. Autor je građu za ovu knjigu skupljao 40 godina, prateći književna i kulturološka zbivanja vezana uz Moslavinu, sabrane radove, članke, zapise, književne kritike i prikaze. Tekstove je podijelio prema tematici koju čine arheologija, etnografija i folkloristika, likovni trijenale Moslavine, monografije, književnost, povijest, žrtve svjetskih ratova i poraća, Domovinski rat, poznate osobe i njegovo selo Ilova. Knjiga je nastala na temelju njegove velike ljubavi prema Moslavini i želje da mladi ljudi nastave proučavati Moslavinu i doprinositi njezinom razvoju na svim područjima, svojim trudom i sposobnostima.

     Druga promovirana knjiga je knjiga Katarine Brkić na kajkavskom narječju, koja je izašla u izdanju ogranka Matice hrvatske 2017.godine, SPOD ZEMLE TRAGI. Pisana je na kejkavskom obliku kajkavskoga narječja, kojim se govori u njezinom rodnom selu Repušnici, ali i okolnim selima, do zadnjega sela Moslavine, u Ilovi. Na tome su narječju neke radove pisali i Đuro Vidmarović i Ivan Masnec, koji su također iz Ilove. Knjiga sadrži kajkavske pjesme i priče, nastajale od 1981. godine. Pjesme govore o obiteljskim tragovima koji su ostali pod njihovim stopama spod zemle, o tradiciji u seoskim obiteljima, o članovima obitelji koji su dali pečat svojim obiteljima, susjedstvu i selu (Spod zemle tragi, Stari autoput, Greh, Bedak čovek reče čega drugi nesme, Mamina mustra itd.). Dio priča govori o babici Pepi, a iz njih proizlaze mnoge obiteljske teme, s mamine strane  – „životi“ babice Pepe koja se je ipak morala udati, a onda bila udovica 15 godina i Prvi svjetski rat. Drugi veliki izvor obiteljskih tema s tatine strane je striček, koji je ujedno i glavni izvor za istinite priče iz Prvoga i Drugoga svjetskog rata (Padobranci v Repušnice i kraj štreke grob), gdje se na kraju nameće zaključak da su sva ta tri rata još i danas međusobno isprepletena. U ovoj knjizi je i prikaz romana Ledina Božice Brkan, pisanoga na njezinom kekavskom obliku kajkavskoga narječja (Okešinec). Taj prikaz je na promociji u Piljenicama Katarina Brkić govorila na kajkavskom narječju, a napisan je također na kajkavskom narječju i objavljen u Hrvatskom slovu i Moslavačkom zrcalu. Smatra se prvim književnim prikazom nekoga djela na dijalektu. Pogovor je pisala poznata književnica i povjesničarka, profesorica Nevenka Nekić.

    Treća je knjiga MOJOM MOSLAVINOM, zajednička knjiga Katarine Brkić i Đure Vidmarovića, koja je izašla u izdanju kutinskoga ogranka Matice hrvatske 1991. godine, kao prvo izdanje obnovljenoga ogranka, a sadrži pjesme nastajale od 1981. do 1989. godine, dakle za tzv. bivše države, što se u njihovom sadržaju i tonu vidi. Budući da su oboje djetinjstvo provodili u Lonjskom polju, Đuro na Trebežu i Pakri, Katarina na Lonji i dijelu Trebeža, imaju puno zajedničkih tema i ugođaja. Katarinine pjesme su, kako kaže recenzent Zdravko Gavran, tihe, nježne i diskretno sjetne. Govore između redaka o nepravdama nanesenim njezinom narodu, (recenzent citira pjesmu Moj narod: „…narod moj se bojao nevolja / ljetnih oluja na pokošenim poljima / preranih proljetnih pupanja / i svoje nemoći“). A  Đurine su pjesme nastajale na tajnovitim vodama njegovoga sela, kako kaže recenzent, „s mjerom razložne odvažnosti … kao da se ogleda neobičan put traženja, tko zna kad i kako zagubljenog jastva“. Njegovo je „viđenje vode … simbol podsvjesnoga“. To se vidi u nadrealističkim slikama voda njegovih rijeka i mutnoga dna koje skriva tajnovite stvari. Ali ima i pjesama koje govore o dojmovima iz djetinjstva, vezanima na primjer, za Hrvatski put  i  za djeda. „Pjesme i proze Brkićke i Vidmarovića divno se nadopunjuju … u podudaranju krajeva, intimne i duhovne zavičajnosti… traže svoj izlaz iz  – očito hrvatske –  u vidinskom smislu – tuge“. Drugo dopunjeno izdanje izašlo je 2016. godine također u izdanju kutinskoga ogranka. Sadrži pjesme Katarine Brkić s novim sadržajima, s duhovnom dimenzijom i priče iz svakodnevnoga života, neke temeljene na dragim uspomenama, a sve sa stvarnom podlogom. U tom drugom izdanju Đuro Vidmarović dao je minijature o mjestima Moslavine u kojima je bio, u kojima ima prijatelje i poznaje znamenite ljude, crkve i druge građevine i važne fragmente povijesti. Tu je i njegova Poetica kajkaviana de pagus Ilova A.D. 1976., u kojoj na kejkavskom govoru svojega sela Ilove prikazuje u šaljivoj dramskoj formi poznate suseljane, dajući preko njih mentalitet i običaje ljudi, a prije svega, kako sam kaže, ilovski govor koji se pomalo gubi.

     Obje ove knjige promovirane su kad su izašle, ali je njihovo promoviranje također zastalo za vrijeme pandemije, pa se i za njih pripremaju nove promocije. (izvor: Ogranak Matice hrvatske Kutina)