Nekad su se zbog njih i mise odgađale, a sada običaji kolinja tiho nestaju. Brojni su razlozi zbog kojih odumire taj važan seoski običaj, no, mijenja se i situacija u klaonicama. Elvis Bingula treća je generacija mesara u svojoj obitelji. Uz poslove u klaonici svakodnevno se bavi i poslovima u samoj mesnici. Ustaje u ranu zoru, a kasno liježe, no, ovaj obiteljski posao ne bi mijenjao. „Posao je težak, naporan, zahtjeva puno truda i odricanja, ali sve se može napraviti dok ima volje“ – napominje Elvis.

Iako je zanimanje mesar deficitarno, bez obzira na brojne potpore koje se nude učenicima, oni se sve rjeđe odlučuju za njega. Upravo zbog tog negativnog trenda probleme imaju brojne klaonice i mesnice. „Teško dolazimo do radnika, sve je manje ljudi koji žele raditi, ali mi se trudimo odraditi sve što moramo“- ističe Bingula.

Prema tradiciji, za kolinje su se okupljali članove obitelji i susjedi, a posao je nastavljen dobrim druženjem. Zbog važećih propisa i obveza kojih se posjednici svinja, a kojih je još uvijek velik broj, moraju pridržavati, sve je popularnije taj proces obavljati u klaonicama, a sve veći je i broj građana koji traže meso provjerene kvalitete te su stoga trgovačke centre zamijenili lokalnim mesnicama. „Svu stoku nabavljamo na području naše županije ili šire, pretežno je to Slavonija, a sve od domaćih proizviđača, sa farmi. Što se tiče prodaje, prodaju se svinjske polovice, obrađene šunke, carsko meso, obrađene plečke, a najtraženije su šunke i carsko meso. Mi imao svoje polutrajne i trajne proizvode, kobasice, jeger, krvavice, tlačenicu, suhe kobasice, salame, sušeno meso… Svi se proizvodi prodaju uravnoteženo, ali najpoznatiji i najtraženiji nam je jeger.“- pojašnjava Elvis.

Zbog prakse i spretnosti, koje su u ovom poslu izuzetno bitne, za razradu jedne prosječno teške svinje, mesaru poput Elvisa nije potrebno puno vremena. „Za razradu u veće dijelove potrebno je svega nekoliko minuta, a ako je potrebno nešto detaljnije, u šnicle i slično, onda oko sat vremena.“

Posebno oprezan mesar mora biti kad je riječ o tzv.pandlanju, odnosno odvajanju mesa od kosti, te njegovoj pripremi za mljevenje, kako ne bi bilo problema pri daljnjoj preradi, ili kako kosti i slične bespotrebne stvari ne bi završile u mašini za mljevenje i tako ju oštetile.

Zbog sve većih potreba za suhomesnatim proizvodima, Elvis nam je približio i sam proces dimljenja u kojem mnogi griješe te njihov rezultat nije dobar za konzumaciju. Sada, u vrijeme kada se temperature snižavaju te se tako sprječava kvarenje mesa, idealni su uvjeti za taj posao te se nadamo da će vam savjeti i koristiti.  „Meso klasično pacamo, potom ono ide na odmakanje, te onda u sušionu. Kad se dobro ocijedi kreće se s laganim dimljenjem koje traje 3-4 dana, sve ovisi o samom mesu, kakvo je i koliko prima taj dim.“ Nepobitna je činjenica da je kolinja sve manje. Teško je ulaziti u razloge zbog čega je tako, ali nekoliko njih kristalno je jasno. Osim što je diljem zemlje u selima manji broj ljudi,   manje je i mladih obitelji koje drže svinje, a tamo gdje ih još i ima, vrlo brzo će doći vrijeme kada neće biti ljudi spremnih za obavljanje poslova kolinja. Ako se nešto ne poduzme, domaćeg mesa bit će sve manje, a samim time i domaće će se mesnice naći u problemu.