Deseti susret pod nazivom Djeca Gojla okupio je 80-tak vjernih tom nekada najpoznatijem mjestu hrvatske industrije „crnog zlata“. Nije riječ o registriranoj udruzi već samoinicijativno po ideji Antuna Dragoševića Tone odazvanih na godišnje okupljanje u svoje rodno ili radno mjesto. Obilježje susreta je sjećanje na nekada razvijeno središte gospodarskog i društvenog života s kinom, KUD-om, nogometnim klubom gimnastičkom dvoranom, bazenom…Stoga se govorilo „Kutina je mjesto kraj Gojla“, a danas da je „rodno mjesto hrvatske naftne industrije“. Godine 1948. naselje s industrijskim obilježjem imalo je gotovo 1000 stanovnika, a sada se svelo na trećinu tog broja.
Osim industrijske naglašene su vrijednosti i duhovnog života s kapelom sv. Duha koja nosi još romanička obilježja. Tu su i putopisne priče Josipa Badalića i Matka Peića, pa i u kazališnom izričaju pero Nedjeljka Fabrija. Posebna je s vojarnom i uloga Gojla u Domovinskom ratu. Zaljubljeni u svoje Gojlo okupljeni u vatrogasnom domu plebiscitarno su odlučili da 10. obljetnicu 2O2O. godine okupljanja obilježe s promocijom prigodne publikacije. Već u ovoj prigodi iz obiteljskih albuma donijete su brojne uglavnom crno-bijele fotografije. Komentarima su obogatile ovaj susret i donijele spomen nekadašnjeg Gojla. Da nema manifestacije „Djeca Gojla“ nekada za kutinski razvoj značajno naselje nažalost dobilo još veću patinu zaborava. (D. P.)