Kristijan Pezić primljen među kandidate za sv. red đakonata i prezbiterata

Sisački biskup Vlado Košić predvodio je, u subotu 2. ožujka u župnoj crkvi Sv. Ivana Krstitelja u Lekeniku, svečano misno slavlje tijekom kojeg su među kandidate za sveti red đakonata i prezbiterata primljeni bogoslovi treće godine Marin Mlađenović iz župe sv. Ivana Krstitelja u Lekeniku i Kristijan Pezić iz župe bl. Alojzija Stepinca u Kutinskoj Slatini.

U koncelebraciji bili su rektor Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu mr. Anđelko Košćak, generalni vikar biskupije mons. Marko Cvitkušić, duhovnih u velikom sjemeništu dr. sc. Mislav Kutleša i domaći župnik preč. Tugomil Radiček.

Na početku svoje homilije biskup je rekao da Marin i Kristijan od danas i službeno postaju kandidati za svete redove Sisačke biskupije. „Kao da im Crkva, po mojoj službi sisačkog biskupa, otvara vrata, potvrđuje njihovo nastojanje i želju, prima ih i obećava da će – ukoliko se nastave ozbiljno, marljivo i odgovorno pripremati polažući ispite iz teoloških znanosti te vršeći sve što poglavari u velikom sjemeništu traže od njih – biti zaređeni za đakone i potom za svećenike. Premda vi, draga naša mlada braćo, sazrijevate i postepeno preuzimate sve veće odgovornosti, čuli ste kako nas naš Gospodin Isus Krist uči da ‘tko ne primi kraljevstva Božjega kao dijete, ne, u nj neće ući’ (Mk 10,15). To je Gospodin rekao svojim učenicima, dakle i Petru i apostolima, očekujući od njih da se ne ohole, da se ne uzvisuju, nego da budu ponizni i u duhu uvijek maleni. Zapravo duh djetinjstva je u ovome: biti svjestan svoje ovisnosti o Bogu, pred Bogom stajati kao dijete pred ocem ili majkom, o kojima ovisi i bez kojih dok je maleno ne može ništa učiniti. Daleko bilo od nas da budemo čitav život djetinjasti! Potrebno je odrasti i preuzeti odgovornost za sebe i društvo, za posao ili zvanje te doprinositi zajednici, a ne očekivati sve od zajednice. Ipak, od Boga treba sve očekivati, od Boga se ne treba odvajati niti misliti da možemo mi nešto njemu doprinijeti jer on uvijek nama daje preobilno, a mi smo pozvani uzvratiti zahvalnošću i dobrim djelima, osobito ljubavlju prema bližnjima. Jedan način te ljubavi prema našim bližnjima je upravo služenje u Crkvi preuzimajući đakonsku i svećeničku službu. Ali uvijek služenje i uvijek u svijesti da je svaki dar odozgo, od Boga. Stoga se i vi, draga braćo, pouzdajte u Boga, njemu povjerite svoj put i on će vas voditi. Ne bojte se jer Bog svojih ne ostavlja. To sam se toliko puta i sam uvjerio, a vjerujte, i vi ćete se uvjeriti, samo nemojte njemu okrenuti leđa“, poručio je kandidatima biskup.

U nastavku biskup se zapitao je li uopće moguće biti svećenik i Bogu okrenuti leđa? „Zar je moguće biti svećenik a ne vjerovati u Boga, ne pouzdati se u njega? Na žalost, moguće je postati i karikatura od svećenika, uhljeb koji po toj svetoj službi ne misli ni na Boga ni na bližnje, nego samo na sebe i svoju korist. Takve ne trebamo u svećeničkoj službi. Vidjeli ste, draga braćo, kako je papa Franjo prošli mjesec u Rimu sazvao biskupe, predstavnike Crkve iz svih naroda, da bi raspravili o teškom zlu koje pogađa današnje društvo, a tako i Crkvu. To je nasilje nad maloljetnicima. Kada onaj koji bi trebao biti nositelj dobra, postane nasilnik i činitelj zla, tada se ostvaruje Gospodinova riječ: ‘vi ste sol zemlje, ali ako sol obljutavi, nije više ni za što nego da se baci van i da ljudi po njoj gaze’ (Mt 5,13). Mnogi, osobito oni koji nastupaju u medijima i koji Crkvu ne vole, sve zlo slažu protiv nas i iz jednog slučaja generaliziraju te zaključuju da je čitava Crkva pokvarena i svi svećenici nasilnici, što nije točno! Pitanje je: kako to da je upravo i jedino Crkva kao zajednica javno prokazala i osudila te kaznila svoje članove koji čine takva nasilja, dok ni jedna druga zajednica nije ustala protiv toga u svojim redovima? Gdje su učitelji, gdje liječnici, gdje sportaši i toliki drugi, u čijim redovima ima daleko više tog zla negoli u našim? Ali mi moramo prednjačiti, jer mi smo pozvani biti ‘sol zemlje’!
U prvom današnjem čitanju iz Knjige Sirahove (Sir 17, 1-15) slušali smo mnoge korisne i lijepe poučne riječi. Kaže kako je Gospodin: ‘Oblikovao ljudima jezik, oči, uši, i srce im dade da razmišljaju.
Napuni ih znanjem i razumijevanjem i otkri im dobro i zlo. Oči je svoje stavio u srca njihova, da im pokaže veličanstvo djela svojih’. A sljedeće riječi su napisane baš za vas, dragi Marine i Kristijane, kad sveti pisac kaže za ljude koje je Bog obdario posebnim darovima: ‘Oni će slaviti njegovo sveto ime, pričajući o veličanstvu djela njegovih. Još im umnoži znanje i obdari ih zakonom života. Učini s njima Savez vječni i pouči ih sudovima svojim’. Zašto je tomu tako, da vam je Bog dao tolike darove, da je sklopio s vama savez te ćete zato vi naviještati njegovo sveto ime i pripovijedati o njegovim djelima? Zato što su: ‘Oči /vaše/ gledale slavu veličanstvenu i uho slušalo slavni njegov glas’. Stoga vi doista promatrajte njegovu slavu, tj. budite neprestano u njegovoj blizini, nemojte se ni časa odjeljivati od njega pa ćete biti sposobni čuvati njegov savez i svima svjedočiti o njegovim divnim djelima“, rekao je biskup te na kraju pozvao okupljene na molitvu za sve bogoslove, a osobito za Marina i Kristijana.

Uz brojne župljane obitelji i prijatelje kandidata slavlju je nazočilo i tridesetak bogoslova koji su pjevanjem i animirali misno slavlje.

(SV)