Blagdan svog zaštitnika bl. Alojzija Stepinca, biskupa i mučenika, te obljetnicu posvete župne crkve, svečano je u nedjelju, 8. veljače 2026. proslavila župa Kutinska Slatina. Misno slavlje predvodio je sisački biskup Vlado Košić u zajedništvu s domaćim župnikom Matom Sukalićem, župnim vikarom iz Kutine p. Alphonsom Mevohom i bivšim župnikom p. Andrezejom Woskom, a služio je đakon Martin Radić.
Na početku, u ime cijele župne zajednice, biskupa, predstavnike gradskih vlasti, okupljene goste te hodočasnike iz kutinskoga kraja pozdravio je župnik Sukalić. Podsjetio je kako je upravo biskup Košić prije jedanaest godina posvetio ovu župnu crkvu, koja je vjernicima postala duhovni dom utjehe, vjere, nade i zajedništva. Prisjetio se i snažnog zajedništva vjernika u vrijeme njezine izgradnje i oblikovanja župe, izrazivši nadu da će biskupov pohod, njegova blizina i nadahnute riječi ponovno potaknuti duhovno buđenje župne zajednice.
Homiliju biskup je ponajviše posvetio biskupskom geslu bl. Alojzija Stepinca – „In Te, Domine, speravi – U Tebe se, Gospodine, uzdam“, povezujući ga s Godinom nade u Sisačkoj biskupiji. Podsjetio je na svjedočanstvo iz dnevnika krašićkog župnika Vranekovića, u kojem Stepinac, prihvaćajući biskupsku službu, izgovara jednostavne, ali snažne riječi: „U ruke Božje! Što sam mogao drugo uzeti za geslo nego: ‘U Tebe se, Gospodine, uzdam’!“
Govoreći o životu blaženika, biskup je istaknuo kako se Stepinčevo povjerenje u Boga očitovalo ne samo u prihvaćanju teške biskupske službe nego osobito u trenucima samoće, progona i teških odluka. Naglasio je da je Stepinac ostao dosljedan obrani ljudskog dostojanstva, štiteći svakog progonjenog čovjeka bez obzira na rasu, vjeru ili narodnost, te da je upravo zbog takva svjedočanstva papa sv. Ivan Pavao II. blaženika nazvao „najsvjetlijim likom Crkve u hrvatskom narodu“.
Osvrćući se na prvo čitanje iz proroka Izaije, biskup je istaknuo da se riječi o svjetlu koje pobjeđuje tamu u potpunosti mogu primijeniti na Stepinca. „Jer je on činio dobro svima, zalagao se za obespravljene, intervenirao kod vlasti za progonjene, zbrinjavao ratnu siročad i preko Caritasa hranio gladnu djecu, siromašne i ucviljene. I zato njegova svjetlost toliko sjajno blista nad Crkvom i ništa ju ne može sakriti. Mogu se nabacivati blatom i lažima na njegov lik – i to čine mnogi, ali neće uspjeti zasjeniti njegov svijetli svetački lik“, poručio je biskup.
Tumačeći Pavlovu poruku Korinćanima i Evanđelje po Mateju koje donosi riječi o soli zemlje i svjetlu svijeta, biskup je naglasio da je blaženi Alojzije snagu crpio iz Krista raspetoga te prihvatio križ kao put vjernosti, žrtve i radosti. „Biti svjetlo u mraku nije lako, biti sol u beslanom i bljutavom svijetu nije lako, teško je. Međutim kad se zna za kim se ide i kome se povjerovalo, to biva ne samo lako nego i radost. Bl. Alojzije je prigodom svoga imenovanja nadbiskupom koadjutorom na susretu s kanonicima zagrebačkog Kaptola rekao znamenite riječi: Kršćanska ascetika nas uči da svoj životni križ treba prihvatiti libenter, patienter et ardenter – rado, strpljivo i gorljivo. Ja znam da još to ne mogu ni libenter a kamoli ardenter… No, s vremenom je to ipak učinio i zato postao tako velik i svet. Svima nama uzor“.
Spomenuvši i Svjetski dan braka, biskup je podsjetio kako je bl. Alojzije prije odluke da pođe za svećenika imao zaručnicu Mariju, s kojom se kanio oženiti, što je vidljivo iz pisama koja su si razmjenjivali. Upravo ta pisma, istaknuo je biskup, predstavljaju bisere kršćanske zaručničke literature te svjedoče o veličini i čistoći njegove duše. Poručio je kako bi ih današnji zaručnici trebali pročitati kako bi vidjeli na koji način vjernik treba pristupati ženidbi. „Zašto danas toliki brakovi doživljavaju brodolom… Nije li odgovor upravo u tome što današnji mladi ljudi nisu dovoljno spremni prihvatiti žrtvu, boriti se za svoju obitelj i kad je dobro i kad je teško, čuvati vjernost u svim napastima i zamkama života? I znati si međusobno opraštati, poštujući se i prihvaćajući se takvima kakvi jesu. Nisu savršeni, ali više negoli u sebe trebali bi se pouzdati u Gospodina: U Tebe se, Gospodine, uzdam“.
Na kraju je zaključio kako pouzdanje u Gospodina nije pasivnost niti bijeg, nego odgovorno povjerenje koje treba povjeriti Bogu kao jedinom čvrstom temelju života, onome koji zavrjeđuje svako povjerenje i najveću ljubav. „Ako je Bog na prvom mjestu, vjerujte, tada je sve na svome mjestu. A ako to nije tako, ništa nije na svom mjestu. To treba prihvatiti i živjeti“, poručio je biskup na završetku homilije.
U ime vjernika Župe, zahvalu biskupu mons. Vladi Košiću uputio je Zlatko Grdić. Na ovo središnje župno slavlje u Kutinskoj Slatini uputili su se i brojni hodočasnici pješaci iz okolice, a nazočili su mu i predstavnici grada, zamjenica gradonačelnika Ivana Grdić i predsjednik Gradskog vijeća Domagoj Pleše.
Nakon misnog slavlja, za sve su vjernike prigodni domjenak priredili Mjesni odbor te Pastoralno i Ekonomsko vijeće Župe Kutinska Slatina.
Proslavi je prethodila trodnevnica koju su predvodili župnik iz Budaševa Krešimir Bulić, župni vikar sisačke župe sv. Kvirina Croat Balija i bivši župnik p. Andrezej Wosko.
