Pet godina nakon što su u jeku pandemije COVID-19 nastali kao glas nade, optimizma i pitanja o budućnosti, literarni radovi kutinskih učenika pohranjeni u „vremensku kapsulu“ ponovno su ugledali svjetlo dana. U Knjižnici i čitaonici Kutina predstavljeni su najuspješniji radovi i održana je svečana dodjela nagrada, čime je zaokružen iznimno vrijedan projekt „Kutina kroz dječje oči – Vremenska kapsula 2020.–2025.“.
Ovo događanje nije bilo samo završni čin jednog natječaja, ono je postalo emotivni i simboličan povratak u vrijeme kada je svijet stajao, a dječja mašta i unutarnja snaga krojile su vizije sutrašnjice.
Nastanak projekta: pisanje u vrijeme kada je budućnost bila neizvjesna
Godina 2020. ostala je duboko utisnuta u kolektivno pamćenje. U trenutku kada je pandemija promijenila ritam života, Grad Kutina pokrenuo je literarni natječaj namijenjen svim učenicima osnovnih i srednjih škola te učenicima smještenim u Učeničkom domu Kutina. Tema „Moj grad 2025. godine“ bila je jednostavna, ali je nosila važnu svrhu: potaknuti djecu da unatoč brizi i ograničenjima promisle o nadi, o onome što dolazi, o gradu kakav žele.
Učenici su trebali odgovoriti na pitanja koja odrasli tada nisu mogli ni postaviti do kraja: kako će izgledati život bez maski, hoće li se grad mijenjati, gdje će oni biti kroz pet godina i tko će postati.
Radovi prikupljeni te 2020. godine su pohranjeni u pismohranu Grada Kutine kao vremenska kapsula, simbol zaustavljenog trenutka i vjerovanja da će se budućnost vratiti u normalan tok.
Otvaranje kapsule: glasovi jedne generacije koji i danas snažno odjekuju
Nakon petogodišnjeg razdoblja, radovi su otvoreni pred stručnim Povjerenstvom u sastavu: Suzana Pomper, predsjednica Povjerenstva i ravnatelica Gradske knjižnice i čitaonice Kutina; Snježana Coha, ravnatelica OŠ Vladimira Vidrića; Marija Lenić, učiteljica hrvatskog jezika OŠ Mate Lovrak.
Završni dio procesa uključio je i Dječje gradsko vijeće, čime je projekt dobio dodatnu dimenziju, djeca ocjenjuju djecu, dajući tako rječit uvid u ono što je njihovoj generaciji važno.
Dio tih radova izdvaja se svojom jasnoćom i emotivnošću:
„Moj grad Kutinu u 2025. zamišljam s puno djece i odraslih koji na svome licu umjesto maske nose osmijeh.“
„Voljela bih da bude puno dječjeg smijeha i galame, a da djeca umjesto mobitela prime loptu u ruke.“
„Sretan sam što smo živi i zdravi i što smo, unatoč svemu što je donio COVID-19, zajedno izdržali.“
„Ne treba odustajati, nego se treba boriti jer dobro uvijek pobjeđuje.“
„Grad je preživio, pobijedio je sve što ga je snašlo i vratio svoje ljude. Jer grad su ljudi i park su djeca.“
Ovakve misli svjedoče o svijetu koji je tražio uporište, i o djeci koja su ga pronašla.
Svečana dodjela nagrada: slavljenje kreativnosti, hrabrosti i autentičnosti
U prepunoj Gradskoj knjižnici i čitaonici nagrađeni su učenici čiji su radovi istaknuti kao najuspješniji. Nakon uvodnih obraćanja predsjednice Povjerenstva Suzane Pomper, uručene su nagrade koje svjedoče o važnosti poticanja dječjeg stvaralaštva.
Nagrađeni učenici su:
- Rafael Gačić – OŠ Zvonimira Franka
- Filip Novak – OŠ Vladimira Vidrića
- Leon Mirić – OŠ Mate Lovraka
- Luna Turjak – OŠ Stjepana Kefelje
- Sven Ćasić – OŠ Banova Jaruga, PŠ Međurić
- Roman Čimbur – SŠ Tina Ujevića
- Iva Čop – Učenički dom Kutina
- Iva Knežević – odabir Dječjeg gradskog vijeća
Svi nagrađeni radovi otkrivaju duboku osobnu refleksiju, no posebno se istaknuo rad „Grad iza mene“ Leona Mirića, danas studenta biologije u Osijeku. Njegov tekst nosi snažnu poruku o pripadnosti i identitetu:
„Pisao sam kako za pet godina više neću biti tu radi školovanja, što se i ostvarilo. Pisao sam kako će se grad nastaviti mijenjati i bez mene. Novi ljudi će u njega dolaziti, neki odlaziti. Pisao sam da će moj grad meni biti uvijek u lijepom sjećanju i da ću se tu uvijek moći vratiti i u njemu naći utočište, jer tu su mi dragi ljudi i prijatelji. Gdje god odem, nosit ću ga u sebi i s ponosom reći odakle sam.“
Ovaj iskaz, izgovoren pet godina nakon nastanka rada, pokazuje koliko je projekt nadilazio okvire natječaja, pružio je djeci prostor da govore o onome što ostaje, unatoč svim promjenama.
Zajednica koja sluša svoju djecu
Dodjela nagrada završena je zahvalama učenicima, mentorima, učiteljima hrvatskoga jezika, roditeljima, ravnateljima i školama koje su podržale sudjelovanje. Posebno je naglašena uloga Gradske knjižnice i čitaonice kao mjesta koje kontinuirano pruža potporu razvoju čitateljske i pisane kulture.
Gradonačelnik Babić u svom obraćanju istaknuo je važnost ovakvih projekata: „Dječja riječ i dječji pogled na svijet nikada ne smiju ostati nečujni. Ovi radovi podsjetnik su da djeca vrlo jasno znaju što žele, zajedništvo, sigurnost, dobrotu i grad u kojem se mogu razvijati. Kutina je grad djece i to će uvijek ostati.“
Pet godina kasnije: vizije koje i danas nose težinu
„Kutina kroz dječje oči – Vremenska kapsula 2020.–2025.“ je kronika jednog iznimnog razdoblja, zapis nade u trenutku kada je ona bila najpotrebnija i svjedočanstvo o tome kako djeca vide svijet bez uljepšavanja, ali s neiscrpnom vjerom u bolje sutra.
Otvoreni radovi pokazali su da je svaki pogled naprijed važan, a svaka dječja riječ dragocjena.
U njima je ostao sačuvan jedan dio Kutine, onaj koji se ne može izgraditi ni obnoviti, nego samo naslijediti i čuvati: Kutina koja živi u srcima svoje djece.
Izvor: kutina.hr