Prigodnu poruku građanima je povodom Uskrsa uputio vlč. Marijan Štingl, upravitelj Župe Voloder:
Draga braćo i sestre, dragi čitatelji!
Ovih smo se dana prisjećali svega onoga što je Krist pretrpio za čovjeka. Bog je u svome Sinu, rođen od Marije Djevice, utjelovljen, započeo svoje otkupiteljsko djelo. Sam Bog silazi kroz rođenje u siromaštvu, u gradu Betlehemu, na zemlju te pruža ruku nama ljudima. Potom započinje svoje javno djelovanje, te, napokon prinosi samog sebe za nas.
To je tajna, misterij vjere! Bog postaje čovjekom i umire na križu, da bi čovjeka uzdigao k sebi, da bi njegovu smrt okrenuo u život. Mnogima nevjerojatna činjenica, nekima sablazan gledajući Boga kako umire, trećima pak trajno nadahnuće za vjeru i svjedočenje.
Drvo križa koje je bilo namijenjeno najvećim zločincima, pritisnulo je leđa samom Sinu Božjemu. Izmučen, izbičevan, oblijen krvlju spremno prihvaća tu svoju misiju, kreće prema Kalvariji, prema smrti. No, ovdje ne govorimo o običnom čovjeku. Govorimo o utjelovljenom Bogu, koji prihvaća smrt kako bi ju preoblikovao u novi i vječni život.
Drvo križa preoblikovano je Kristovom smrću u križ života. Pogled na izmučenog Krista na križu otkriva nam Isusovo čovještvo, no nije dugo potrajalo da bi u svoj punini zablistala njegova božanstvenost. Sin Božji pobjeđuje smrt! Ta, kako bi smrt mogla ovladati životom, kako bi tama mogla ovladati svjetlom, kako bi zlo moglo ovladati počelom dobra i samom čistom ljubavlju?
Križ smrti i sramote postaje križem života, znak kako smrt nema posljednju riječ te znak otkupljenja
grešnog, nesavršenog čovjeka. Krist slavno ustaje iz groba, a apostol Pavao svjedoči: „Ako umrijesmo s Kristom, vjerujemo da ćemo i živjeti zajedno s njime. Znamo doista: Krist, uskrišen od mrtvih, više ne umire, smrt njime više ne gospoduje. Što umrije, umrije grijehu jednom zauvijek; a što živi, živi Bogu. Tako i vi: smatrajte sebe mrtvima grijehu, a živima Bogu u Kristu Isusu!“
Uskrs nam te riječi, tu istinu naše vjere, ponovno stavlja pred oči. Po Kristovom uskrsnuću postali smo novi ljudi čiji pogled više ne ostaje na grobu, već uvijek gleda u život, vječni život! Bog postaje čovjekom kako bi umro, te svojim uskrsnućem dao čovjeku novi život. I kada ispraćamo na počivalištima mrtvih naše pokojnike, znamo u vjeri kako je Kristov grob ostao prazan. Tom vjerom hodamo i prema vlastitoj smrti, znajući da je smrt davno pobijeđena i da nema posljednju riječ.
I zajedno kličemo na tu Tajnu naše vjere: Spasi nas, Spasitelju svijeta, koji si nas svojim križem i uskrsnućem oslobodio! Daj nam snage da u životu svoj pogled ne zaustavljamo na običnom drvu križa, već na križu života, na tvom praznom grobu koji uskrsno svjetlo baca i na počivališta naših preminulih.
„Uskrsnim nam ovim danom, smrtnicima nada sviće: Nakon smrti – svi mi znamo – s Kristom ćemo uskrsnuti. U sve dane sretni pojmo, uskrsnoga zbog veselja, život nema više kraja, s Kristom svima Uskrs svanu.“ Tim riječima jednog od vazmenih himana, želim Vam svima od srca sretan i blagoslovljen Uskrs!