Skupština Radio kluba Kutina 9A1FAB/9A1K

Nikola Blažeković

Radio klub Kutina najstarija je udruga građana na području Grada Kutine. Ove godine s nekoliko će događaja obilježiti 70 godina neprekinutog rada.
„Veseli nas što možemo reći kako klub ima budućnost te da će i u budućnosti nastaviti ostvarivati zapažene rezultate kao svih ovih desetljeća.“, rekao je Darko Petranović, predsjednik Radio kluba Kutina 9A1FAB na redovnoj godišnjoj skupštini.
U Radio klub se prošle godine učlanilo četvero mladih i perpsekitvnih radio operatera koji su već počeli ostvarivati zapažene rezultate na natjecanjima. Na nekoliko natjecanja istaknuli su se i ostali članovi kluba, naglasio je u izvještaju o radu. U klubu su u protekloj godini uspjeli nabaviti i dio nove opreme, održavati prostorije kluba na Betlehemu te su od izviđača preuzeli i veći kontejner i održavanje doma.
U raspravi o izvještaju o radu istaknuto kako je unatoč silnom napretku tehnologije i novim načinima komunikacije radio-amaterstvo i dalje pronalazi svoje mjesto i potvrđuje svoju vrijednost. „Nažalost, u to nas ovih dana podsjeća i rat u Ukrajini.“, rečeno je.
Radio klub Kutina ove će godine obilježiti 70 godina rada i to će biti u fokusu rada ove godine uz sudjelovanja na natjecanjima i redovne aktinvosti. „Prva aktivnost bit će već za Dan planeta zemlje, kada će sa glavnog kutinskog trga biti pušten meteorološki balon koji će biti praćen na stranicama radio kluba.“, najavio je Zdenko Bogadi, tajnik Radio kluba Kutina. Dodao je kako će oznaka kluba ove godine privremeno biti 9A70FAB, što je odobrila i svjetska asocijajacija radio klubova pa se tako već u 120 zemalja s kojima komuniciraju kutinski radio amateri saznalo za veliku obljetnicu Radio kluba Kutina.70 obljetnica kluba bit će obilježena i na Kutnskom Petrove te uz Dan grada tradicionalnim natjecanjem Kutinska dunja.

POVIJEST RADIO KLUBA KUTINA 9A1FAB/9A1K i bilježavanje obljetnice sedamdesetogodišnjeg neprekidnog rada Radio kluba Kutina pozivnom oznakom

9A70FAB

Kratka povijest Radio kluba Kutina

1949. Službeno osnivanje Saveza radioamatera Hrvatske

1952. Osnivanje Radio kluba Kutina YU2FAB član Saveza radioamatera Hrvatske

1968. Organizacija prvog kv natjecanja Voloderske jeseni

1984. Organizacija Republičkog prvenstvo u amaterskoj radiogoniometriji

1992. Međunarodna unija za telekomunikacije (ITU; International telecommunication

union)je dodijelila Republici Hrvatskoj pozivnu oznaku – 9A, pod kojom rade i hrvatski

radioamateri;

1992. 9A1FAB novi znak u novoj državi, kao član HRS-a postaje članom IARU-a.

2005. Dodijeljen natjecateljski jedno slovni znak 9A1K, pokrenuto UKV natjecanje

Voloderske jeseni

2005. Postavljanje web stranice na server www.fab-kutina.hr

2010. UKV natjecanje Voloderske jeseni preimenovano u Kutinska dunja

2012. Organizacija Državnog prvenstvo u amaterskoj radiogoniometriji i prvenstvo u

amaterskoj radiogoniometriji za slijepe osobe .

2022. Dodijeljen prigodni znak za obilježavanje sedamdesetogodišnjeg rada 9A70FAB

Osnovne zadaće Radio kluba Kutina

* populariziranje radijske tehnike i tehničke kulture u Hrvatskoj

* zaštita amaterskih valnih područja

* zastupanje hrvatskih radioamatera na međunarodnoj razini

* održavanje i proširivanje mreže 2-metarskih i 70-centimetarskih repetitora u Hrvatskoj

* održavanje i proširivanje digitalne radijske mreže u Hrvatskoj

* postavljanje i održavanje magistralnih radiofarova

* razvijanje sustava amaterske televizije (ATV)

* organiziranje nacionalnih KV i UKV natjecanja

* sudjelovanje na nacionalnim i međunarodnim KV i UKV natjecanjima

* organiziranje državnog prvenstva u amaterskoj radiogoniometriji (ARG)

* organiziranje tečajeva, radionica i predavanja za nastavnike i učenike

* izdavanje radioamaterskih 9A-diploma

* organiziranje KV i UKV ekspedicija

* koordiniranje i uspostavljanje radioamaterskog sustava veza u kriznim situacijama, te suradnja s

Državnom upravom za zaštitu i spašavanje

* organiziranje sustava veza u humanitarnim, ekološkim i drugim akcijama, te u pružanju nesebične pomoći

u prirodnim, tehnološkim i ostalim nesrećama.

* organiziranje redovitih stručnih seminara i skupova za radioamatere, pretežito za uvođenje novih

tehnologija

* organiziranje ispita za radioamaterska zvanja

* uređivanje i održavanje WEB-stranice fab-kutina.hr

* predstavljanje rada Radio kluba Kutina na domaćim i međunarodnim radioamaterskim sajmovima i

skupovima

* suradnja s nacionalnim savezom na zajedničkim projektima

* njegovanje radioamaterskog duha i vrijednosti radioamaterizma, poticanje dobre volje i prijateljstva među

građanima svih zemalja svijeta, neovisno o njihovim političkim, rasnim , nacionalnim i vjerskim

pripadnostima i svjetonazorima,

¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸

POČECI RADA I OSNIVANJE Pobude za početak radioamaterskog rada u našem gradu bilo je stanje i tehnička razvijenost sredina kod nas i oko nas. Još u pretprošlom i početkom prošlog stoljeća dešavao se nagli razvoj radiotehnike, posebno tijekom i nakon Prvog svjetskog rata. Zahvaljujući poznatim naučnicima kao što su Heinrich Herz, Oliver Lodge, Eduard Branly, Carl Braun, Guglielmo Marconi, a među najzaslužnijim spadao je naš Nikola Tesla, za kojeg je Vrhovni sud SAD-a 1943. godine donio odluku da je upravo Nikola Tesla izumitelj radija (njegov Patent zaveden je pod brojem 645.576). U to vrijeme masovno se počelo eksperimentirati s gradnjama raznih vrsta radio predajnika i prijemnika. Zahvaljujući temeljnim postavkama od strane naučnika svjetskog glasa, eksperimentima i gradnjama bavili su se amateri entuzijasti – zanesenjaci i zaljubljenici u tu vrstu tehnike. Najjednostavniji prijemnik bio je t. zv. „detektor“ , koji je imao samo antenu, zavojnicu, kondenzator, KRISTAL i slušalice. Kako se radio tehnika naglo širila diljem cijelog svijeta (posebno u SAD-u i Evropi), tako je taj val vrlo brzo došao i do naših krajeva. Nakon prve radioveze preko Atlantika 1923. godine, osnovan je 1924. godine radioamaterski klub Radio klub Zagreb, počeo se tiskati amaterski časopis RADIO ŠPORT, a zatim je 1925. godine proradio i RADIO ZAGREB, najprije amaterski a ubrzo prelazi u profesionalnu Radio postaju. Radioamaterizam se širio i razvijao i u našim krajevima, no to je bila privilegija većih gradova gdje se je lakše dolazilo do literature i materijala. Tek nakon Drugog svjetskog rata, tijekom obnove i industrijalizacije naše zemlje, osnivaju se krovne organizacije Narodne tehnike Hrvatske i Radioamaterski savez (1949. g.). pa su se na primjeru Radio kluba Zagreb. počeli osnivati radio klubovi u drugim gradovima (Varaždin, Karlovac, Split…).

U godinama 1945. do 1949. u Kutinskoj Gimnaziji predavala je fiziku profesorica Ljerka Glazer i praktičnim eksperimentima posebno iz Teslinih izmjeničnih struja i rasprostiranja radiovalova, zainteresirala jednu grupu učenika za elektrotehniku. U toj grupi naročiti interes pokazali su kutinčanin Ivica Erceg i Franjo Jansky iz Lipovljana. Uz malo elektro materijala, uglavnom žice iz srušenog bombardera – leteće tvrđave koja je pala kod Piljenica i slušalica od neke stare telefonske centrale, uspješno su napravljena dva detektorska prijemnika, jedan u Kutini kod Ercega a drugi u Lipovljanima kod Janskog. Za graditelje i profesoricu bilo je to veliko veselje i hvale, posebno dajući zainteresiranima da stave slušalice na glavu i bez ikakvog strujnog napajanja i priključka slušaju radio programe. Detektori su radili besprijekorno uz 20 metarske antene. Nekontrolirano su se čule samo najjače radio stanice, kao Zagreb, Beograd, ali i Budimpešta, Bukurešt, Prag i slične, pa u ono doba Informbiroa i drugih političkih poteškoća u zemlji, a k tome i neukosti pojedinaca u vlasti i miliciji, bilo je raznih ispitivanja, pretresa i optuživanja, sve do jednog dana kada je sve to pokupljeno i zauvijek odneseno. Sve te gradnje i eksperimenti bili su rezultat druženja s raznim stručnim osobama i majstorima s tehničkim obrazovanjem, motoristi, automehaničari, električari, itd., a takvih je bilo i u bližoj rodbini. Pomogla je i skromna stručna literatura, našlo se je i nekoliko brojeva radioamaterskih časopisa na Češkom i nekoliko komada RADIO ŠPORT-a kojeg je izdavao Savez radioamatera Hrvatske. Pored teorije počelo se graditi s elektronskim cijevima – lampama. Profesorica Glazer je znajući da u Zagrebu već postoje organizirani klubovi Narodne tehnike i Radioklub ZAGREB, dala je inicijativu za osnivanjem Radio kluba u Kutini ali bez uspjeha, posebno radi nikakve podrške lokalnih vlasti i utjecajnijih građana. Jansky je od 1949 do 1952. godine bio učenik Srednje tehničke škole – strojarski smjer u Zagrebu, gdje se je preko školskih kolega sve više uključivao u radioamaterizam, a na izgradnji Pionirskog grada pohađao je tečaj telegrafije i radioamaterizma kojeg je organizirao Radioklub ZAGREB, polaže ispit za radio operatera početnika, a nedugo zatim istu diplomu dobiva i Ivica Erceg, koji se je pored održavanja radioamaterskih veza s radioamaterima oko nas i cijelog Svijeta, prihvatio praktičnog konstruktorskog rada i formiranja Radio kluba u Kutini, no bez vidnog uspjeha. U svakodnevnim kontaktima sa Savezom radioamatera Hrvatske Zagreb u Dalmatinskoj 12 obavljale su se pripreme za formiranje Radioklubova u Hrvatskoj, pa tako i u Kutini. Već 1950. godine, iako ne postojećem Klubu odobren je i dodijeljen pozivni znak YU 2 FAB ali uz zabranu korištenja dok se Klub pravno ne registrira. Nakon završenog srednjeg obrazovanja, punoljetnosti i zaposlenja 1952. godine, Ivica Erceg i Franjo Jansky s položenim radioamaterskim ispitima i ovlaštenjima za rad, započinju s tečajem telegrafije sa 20-tak polaznika. Tečaj počeo u baraci kraj kutinske crkve i nije dovršen, ali se je par polaznika i nadalje nastavilo baviti radioamaterizmom. Od opreme tadašnja ekipa radioamatera imala je nekoliko telegrafskih tastera, zujalicu, prijemnik – malo adaptiran kućni radio prijemnik „Kosmaj“, a kao predajnik poslužio je najobičniji kristalni oscilator s jednom izlaznom lampom „807“ – vlastita gradnja Ivice Erceg, snage oko 50 W nosećeg vala na 3.500 kHz – 80 metarsko amatersko područje i amplitudnom modulacijom. Već neko vrijeme, na rad kutinskih radioamatera, blagonaklono je gledao i davao im podršku tadašnji načelnik Vojnog odsjeka Ratko Bradaškija, tako da je i sada stao u zaštitu organiziranog rada radioamatera i spriječio oduzimanje prostorija u baraci, dapače koristivši svoj autoritet u lokalnoj politici, pomogao je i zagovarao trajno rješenje. Vrlo brzo je nastavljen tečaj, a Ratko se pobrinuo da dođu i vojni obveznici – vezisti kako bi se kondicionirali u telegrafiji. Nedugo zatim dobiven je prostor, najprije u podrumu a kasnije u sobi na katu sadašnjeg Pučkog otvorenog učilišta. Odmah se nastavilo s tečajevima telegrafije i to dva tečaja, jedan za operatore početnike a drugi za vojne obveznike – veziste. Sada su stvoreni uvjeti za formiranje kluba. Dobiven je prostor, nešto opreme (uglavnom iz odbačene vojne opreme, između ostalog prijemnik BC 312, i dr.), učlanjeno je nekoliko starijih građana, mogao se otvoriti i koristiti žiro račun, itd., tako da se je 15.10.1952. godine održala Osnivačka skupština Radiokluba KUTINA gdje je za predsjednika izabran Ratko Bradaškija za tajnika Franjo Jansky. Tijekom dvije naredne godine rad u Klubu je bio vrlo uspješan, održavali su se tečajevi, prikupljala oprema (uglavnom prepravljali stari vojni prijemnici i predajnici i samogradnja), održavale radio veze (pod znakom YU2 FAB), tako da su početkom 1954. godine Jansky, a nešto kasnije i Erceg, uz predočenje tridesetak QSL kartica iz raznih zemalja

 (uglavnom telegrafija), položili III. klasu i dobili osobne pozivne znakove (Jansky YU2MN, a Erceg YU2WI). Klub se uglavnom financirao od članarine i dotacija, posebno od Vojnog odsjeka za kondicioniranje vojnih obveznika – radiotelegrafista. Slijedile su godine rada i uspona Radio kluba KUTINA. Članstvo se povećavalo, oprema – što vlastita gradnja što dobivena sa otpada vojne opreme, a prostorije su se mijenjale vrlo često. tako da je od tada do danas Radio klub često premještao svoje sjedište. Između tih selidba aktivnost se odvijala po kućama i stanovima članova Kluba. U kriznim momentima za Klub, posebnu ulogu „spašavanja“ imao je Erceg. On je sa svojim gradnjama uređaja i vezama posebno s dalekim zemljama (svih kontinenata) za kratko vrijeme oko sebe okupio još novih imena – zaljubljenika u radioamaterizam. Aco Pražić, Josip Kohek, Stjepan Antolković,Milivoj Uroić, Drago Hoke, Pero Tušek, Vlado Felc….Svi su sdušno radili u klupskim akcijama i natjecanjima, no svaki od njih nastojao je imati i svoj kutak kod kuće, sa nekakvim uređajem osposobljenim za „izaći u eter“ vrlo često na uštrb svojih u kući. Pa i u tome je prednjačio Erceg kada je u ono doba kupio vrlo skupu liniju primopredajnik „Geloso“. To su bili početci. Jer, nakon nabavki prvih profesionalnih primopredajnika TRIO TS 510 za kratki val i UKV primopredajnika KONTEST 25 (serijski rađen u SRH Zagreb), te nakon dobivenih, koliko toliko kvalitetnih prostorija u Crkvenoj 2., nastupa novije doba rada Radio kluba KUTINA. Za razdoblje 1960. do 1980. godine komotno se može reći da je za Radioklub i radioamaterizam u našem kraju bilo i burno i razvojno. Afirmacija ove grane tehničke kulture, uz sve poteškoće, bila je vidljiva. Volja i entuzijazam zaljubljenika u radioamaterstvo rješavali su problem po problem koji su se tijekom toga vremena javljali. Kao prvo da bi se mogli članovi Kluba okupljati, kroz sastanke i tečajeve stjecati potrebna znanja te položiti ispite za operatore određenog razreda, kao i da se smjeste radio uređaji i antenski sistemi za održavanje radio veza, moralo se pronaći koliko toliko adekvatan prostor. Snalazilo se na svakojake načine. tako da je tek 1970. godine od Općine Kutina konačno dobiven prigodan prostor u bivšem laboratoriju Veterinarske stanice u Crkvenoj 2. Kako je već rečeno, počelo se u nekoj sada ne postojećoj baraci u blizini crkve, zatim u podrumu Narodnog učilišta, baraci na prostoru današnje Komercijale Petrokemije, Zanatskog poduzeća – sadašnja Galerija, podrum Muzeja, barake na Peradarstvu, u zgradi Općine – soba NO, u podrumu stambene zgrade Hrvatskih branitelja 15, u Zavodu za zapošljavanje, privatnim kućama i stanovima…i drugdje. Drugo, a isto tako vezano za raspoloživi prostor, problemi su se javljali sa proširenjem članstva odnosno održavanjem tečajeva i polaganja ispita C i B klase. Posebno je bilo teško savladati telegrafiju – prijem na sluh (Morze) jer se znalo „oduljiti“ s tečajem kroz cijelu zimu (3 – 4 mjeseca) i do kraja tečaja polaznici su se obično razrijedili. Znalo se reći da na tečaj krene 20-tak polaznika, tečaj završi i položi ispit oko 10, a na kraju u Klubu ostanu tri – četiri aktivna operatora. Treće. U nedostatku dobrih klupskih i osobnih radio uređaja, dosta radioamatera prihvatilo se vlastitoj izgradnji (Home Made „hommeid“), tako da se među članovima Kluba razvio konstruktorski rad – gradnja uređaja, prepravke napajanja na starim vojnim trofejnim primopredajnicima, izrada ispravljača, mjernih instrumenata, prijemnika, predajnika, antena itd. Svi su članovi imali „lemilicu pri ruci“, šeme, stručne časopise i literaturu. Posebno je pomagao časopis RADIOAMATER a kasnije vrlo jasno i na pristupačan način opširno napisan PRIRUČNIK ZA RADIOAMATERE autora vrlo cijenjenog radioamatera Dr. Bože Metzgera. Od članova u Klubu kao graditelji starijih tehnologija (elektronske cijevi – lampe) posebno su se istakli Ivica Erceg (st), Stjepan Antolković, Joža Kohek, Milivoj Uroić, Milan Čatari, Vlado Felc i drugi, a malo kasnije s početkom poluvodićke tehnologije (diode, tranzistori, integralna kola – čipovi) krenuli Darko Petranović, Milan Potočki, Antun Pezić , Zdenko Lončarić, Zdenko Bogadi i mnogi drugi radioamateri mlađe generacije. Ipak napokon došlo je i vrijeme kada su se u Klubu našli novi profesionalno izrađeni uređaji. Došla je i nova tehnika rasprostiranja radiovalova. Sve manje se na kratkovalnim amaterskim područjima (KV) radilo amplitudnom modulacijom već se koristi samo jednobočni pojas (SSB – LSB ili USB) koji je primopredajnik za istu snagu smanjio za četiri puta u težini i gabaritima; Isto tako i na UKV-u izbačena je amplitudna koju je zamijenila frekventna modulacija te omogućila čistu čujnost bez standardnih prijašnjih smetnji. U tom razdoblju u Radioklubu se konstantno nalazilo oko 50-tak članova (od toga obično polovina vrlo aktivnih, a isto tako polovina mlađih – ispod 20 godina), u dobrom i prikladnom prostoru s učionicom za učenje telegrafije za 20 učenika,

 klupskim prostorom za okupljanje i sastanke, te posebnom prostorijom za radio uređaje i rad na održavanju radio veza. Do prije Domovinskog rata Radio klub Kutina posjedovao je tri pozivna oznaka. YU2FAB u Klubu, YU2CLQ pri Srednjoškolskom centru i YU2CLW pri TO. Osobnih pozivnih znakova bilo je preko 70, što znači da je bilo toliko licenciranih operatora s položenim ispitom različitih klasa i ovlaštenjima za samostalni rad i posjedovanje osobne radioamaterske radio postaje. Članovi Radio kluba pored učešća u tijelima Kluba, odazvali su se prema svojim mogućnostima i zajedničkim akcijama koje je Klub obnašao. Redovito su se održavali večernji susreti srijedom, organizirano se radilo u natjecanjima i radio mrežama, individualno ili po grupama. Značajno je spomenuti natjecanje VOLODERSKE JESENI – sadašnja KUTINSKA DUNJA i Republičko natjecanje amaterskog radio goniometriranja ŠARG 1984. godine. U ovim aktivnostima na našem terenu Radioklub je dokazao da zna i može, što je dokazano raznim priznanjima i na tisuće primljenih i otprilike isto toliko poslanih QSL kartica sa svih strana svijeta kao potvrde održane veze. Prostorije Radio kluba Kutina krase veliki broj zasluženih pehara, medalja, plaketa, povelja, diploma i priznanja. Svake godine Klub je bogatiji za nove trofeje posebno za osvojena prva mjesta, ili slabija drugo, treće…. u natjecanjima na KV ili UKV područjima Na Županijskim i Državnim natjecanjima KMT-a mladi članovi u disciplini ARO-a konstantno zauzimaju visoki plasman. Članovi Radio kluba KUTINA organizirali su rad LOKALNE WIRELESS MREŽE koja radi na vrlo visokim slobodnim frekvencijama od 2,4 GHz ili 5 GHz za koje nije trebalo imati posebne dozvole za uporabu. Na kutinskom neboderu instalirana je pristupna točka sa REUTER-om i antenskim sustavom za kružno zračenje(4, 5, pa i više antena) za pokrivanje signalom što većeg okruženja, te napajanje el. energijom i drugo. Članovi Kluba umreženi u spomenutoj mrežu radi razmjena informacija u tekstu, slici, govoru i glazbi, mogu uživo tijekom 24 sata pratiti i PANORAMA KUTINE kao i direktan prijenos značajnih događaja u našem gradu (manifestacije, priredbe, svečanosti, predavanja, sastanci i slično) na Internetskoj stranici Radio Kluba KUTINA: http://www.fab-kutina.hr/

Dana 18.lipnja 2017. godine postavljen je lokalni repetitor na lokaciji Mramor brdo donacijom HRS-a. Lokator JN85IM pod nazivom RV55 (R3A)frekvencije 145.6875/145.0875 pozivne oznake 9A0VMB.

Dana 16.ožujka 2019.godine pušten je u rad DMR repetitor na frekvenciji 431.650 / 439.250  pozivne oznake 9A0DKT na istoj lokaciji JN85IM.Glavni konstruktor repetitora je Mario 9a4am.Repetitor je registriran i ima id broj 219007 što znači da je to bio sedmi repetitor u DMR mreži Hrvatska.Ideja o repetitoru je pokrenuta prije dvije godine i konačno realizirana uz pomoć sponzora Grad Kutina i SELK d.d. Kutina.

Kontest lokaciju Betlehem lokator JN85JL članovi radio kluba redovito posjećuju i uređuju, postavljanjem malog kontejnera i prve yagi antene 2000.godine pa do današnjih dana 2022.godine. Uređeno je više prostorija u obližnjem domu izviđača iz Kutine postavljeni novi stupovi s antenskim sustavom i wireless ruter za internet vezu. Podmladak u klubu prati nove trendove i načine komunikacija u radioamaterskom životu.

Kvaliteta smještaja znatno je narasla 2006., kada je Radio klub Kutina u sklopu uređenja ukupnoga prostora Zajednice tehničke kulture Kutina obnovio svoj prostor. Zahvaljujući razumijevanju Gradskog ureda za društvene djelatnost, obrazovanje i šport, danas Radioklub posjeduje iznimno kvalitetan i funkcionalan prostor, koji omogućuje kvalitetnu nastavu za djecu i odrasle sa svim tehničkim pomagalima. Kao što su to činili i njihovi prethodnici, članovi Radio kluba Kutina uvijek su težili ostvarivanju novih dostignuća, kako u natjecanjima, tako i u razvoju i prenošenju znanja na djecu i mladež. Kroz Radioklub Kutina do danas su prošli mnogi naraštaji zaljubljenika u taj hobby putem organiziranih primopredajnih, konstruktorskih i u novije vrijeme informatičkih aktivnosti. Danas Radioklub Kutina djeluje u prostoru na Augusta Šenoe br. 2 i okuplja članove raznih zanimanja. Kako je to bilo nekad, tako je i danas: mnogi aktivnost radioamaterstva u Republici Hrvatskoj promatraju na osnovi rada i djelovanja kutinskih radioamatera. Slobodno se može zaključiti da se osnovna vrednota od osnutka i tijekom djelovanja Radio kluba Kutina, osjeća i danas, a to je duh promicanja radioamaterstva i prijateljstva među svim ljudima¸dobre volje, na dobrobit naše Hrvatske.