Prijete li otkazi radnicima DE-FOS-a, hoće li se na deponiji graditi plutajuća solarna elektrana

Država započela prijenos vlasništva kupcu DE-FOSa bez obaveze sanacije deponije fosfogipsa na rubu Lonjskog polja. Dva potencijalna nova vlasnika deponije fosfogipsa planiraju graditi plutajuću solarnu elektranu.

Sindikat EKN Petrokemije u Priopćenju za javnost izražava bojazan kako će zaposlenici DE-FOSa ostati bez posla, deponija neće biti sanirana, jer je riječ o „krajnje mutnom, sumnjivom i potencijalno vrlo opasnom djelovanju CERP-a, kao vlasnika tvrtke DE-FOS d.o.o. iz Kutine.
Deponija fosfogipsa površine 150 ha na rubu Parka prirode Lonjsko polje u Kutini izdvojena je iz sastava Petrokemije i tada je osnovana tvrtka DE-FOS d.o.o. Kutina u 100% vlasništvu države. Bio je to uvjet kupaca Petrokemije. Prve dvije godine rada DE-FOS je financirala Petrokemije, sukladno Ugovoru o dokapitalizaciji. U tom je roku trebalo donijeti odluke za konačnu sanaciju deponije fosfogipsa. Nakon dvije godine troškove poslovanja DE-FOSa preuzela je država.
Zato je CERP (Centar za restrukturiranje i prodaju) raspisao je nekoliko natječaja za prodaju tvrtke DE-FOS. Na posljednjem natječaju početna je cijena bila 1 kn. Najbolju ponudu dala je kutinska tvrtka FLAMTRON, druga je bila ponuda tvrtke Energovizija. Obaveza je kupca zadržavanje djelatnosti kroz dvije godine i dokapitalizacija od 7 mil. kn kao garancija održanja djelatnosti. Niti ovdje nema ni traga o sanaciji deponije.
CERP je započeo postupak prijenosa vlasništva na FLAMTRON koji još uvijek traje. Sindikat EKN Petrokemija u priopćenju navodi kako u budućem planu poslovanju tvrtke DE-FOS pod upravljanjem Flamtrona doslovno kaže: „od ovoga sigurno nema koristi“.
Sindikat upozorava kako će s ovakvim planom najveći problem imati građani Kutine i radnici tvrtke DE-FOS. Ukoliko se vlasništvo nad DE-FOSom prenese kupcu pod uvjetima u kojima nema obaveze sanacije, neminovno će doći do odlaska radnika koji znaju kako treba postupat sa deponijom i koji to dokazuju već desetljećima bez ijednog ozbiljnijeg eko incidenta, a otići će ili zbog otkaza ili zbog umanjenja ionako niskih plaća. Istodobno vrlo je upitno na koji će način, kojim sredstvima i ljudima novi vlasnik voditi brigu o zaštiti okoliša i hoće li se time uopće zamarati kad ga već CERTP na to ničime ne obavezuje. Za očekivati je da će se nastojati smanjiti trošak neutralizacije sadržaja i trošak održavanja nasipa koji odvajaju okoliš od deponije.
Na kraju priopćenja Sindikata EKN ističe se kako se ovakve depo0nije nalaze uz tvornice mineralnih gnojiva svugdje u svijetu. U SAD-u su zbog neodgovorno održavanja nasipi deponije počeli popuštati pa je dio stanovništva u blizini deponije evakuiran. U EU su neke od takvih deponija sanirane, a neke se još uvijek održava na način kao i deponija u Kutini. Za sve ovakve deponije u EU propisana je sanacija. Niti na jednoj od njih nije izgrađena plutajuća solarna elektrana kakvu spominju u svojim planovima i jedan i drugi potencijalno novi vlasnik (Flamtron i Energovizija).
Sindikat EKN na kraju zaključuje kako će štiti interese svojih članova, radnika DE-FOSa i tražiti da se deponija fosfogipsa u Kutini sanira.

PRIOPĆENJE ZA JAVNOST SINDIKATA EKN PETROKEMIJA KUTINA
Kutina: 12. travnja 2021.

NISKA RADIOAKTIVNOST FOSFOGIPSA I VISOKA NEODGOVORNOST CERP-a
(Upravno vijeće CERP-a naprasno je odbacilo sanaciju deponije fosfogipsa u Kutini)
Obraćamo vam se s molbom da izvijestite javnost o krajnje mutnom, sumnjivom i potencijalno vrlo opasnom djelovanju CERP-a kao vlasnika tvrtke DE-FOS d.o.o. iz Kutine.
Tvrtka DE-FOS izdvojena je iz Petrokemije d.d. neposredno prije dokapitalizacije Petrokemije od strane INA-e i PPD-a jer je to bio jedan od preduvjeta za samu dokapitalizaciju. Radi se o deponiji fosfogipsa, nusprodukta rada fosfatnog kompleksa postrojenja kutinske tvornice mineralnih gnojiva. Osnovna svrha, izdvajanja, kako je tada definirano aktima o osnivanju i prijenosu, bila je kontrolirani rad na neutralizaciji i održavanju, za okoliš neškodljivog, upravljanja deponijom do konačne sanacije. Sama deponija prostire se na oko 150 hektara i nalazi se na sjevernom rubu Parka prirode Lonjsko polje na području grada Kutine.
Prvih dvije godine rada tvrtke, sukladno ugovoru o dokapitalizaciji, financirala je Petrokemija d.d., a u tom je vremenu trebalo donijeti odgovarajuće odluke koje bi vodile krajnjem cilju – konačnoj sanaciji deponije. U tih dvije godine nitko od nadležnih, niti u CERP-u niti u ministarstvima, nije ništa poduzeo niti je pokušao poduzeti ne bi li se deponija bar za pedalj približila sanaciji. Gospoda su se neugodno iznenadili kada su konačno shvatili da Petrokemija više nema obavezu financirati rad deponije, a pogotovo kada su shvatili da bi sada država, kao vlasnik, trebala troškove te djelatnosti preuzeti na sebe. Njihov dvogodišnji nerad i nemar uzrokom je dodatnih izdataka za pozajmice koje služe održavanju redovne djelatnosti tvrtke DE-FOS. Taj je „iznenadni“ trošak, čini se, pokrenuo niz događanja koja se ne mogu okarakterizirati drugačije nego kao na početku ovog obraćanja – mutno, sumnjivo i potencijalno vrlo opasno.
Unatoč brojnim dokumentima, odlukama, dopisima i planovima iz kojih se jasno vidi da od deponije nije moguće imati poslovne koristi i da ju treba sanirati i zatvoriti – nakon nekog vremena u dosluhu s tvrtkom Energovizija – CERP raspisuje natječaj za prodaju udjela tvrtke DE-FOS. U samom natječaju nigdje nema niti slova o sanaciji. Energovizija se jedina javlja na natječaj, ali ne može osigurati traženu bankovnu garanciju. Natječaj se poništava, a prije raspisivanja novog – događa se niz razgovora predstavnika Energovizije (ili osoba povezanih s Energovizijom) s dužnosnicima CERP-a. Raspisuje se novi natječaj u kojem se za udjele države traži početna cijena od 1,00 kn, obveza zadržavanja djelatnosti kroz dvije godine i dokapitalizacija od 7 milijuna kuna kao garancija održanja djelatnosti. Niti ovdje nema ni traga sanaciji. Usput, ukupni troškovi rada deponije (koje je u početku financirala Petrokemija) su na razini oko 7.5 do 8 milijuna kuna godišnje. Ne bi li onda za dvogodišnje razdoblje trebalo malo drugačije izračunati.
Na taj drugi natječaj javljaju se dvije tvrtke, već spomenuta Energovizija i Flamtron iz Kutine. Obzirom da je Flamtron ponudio veću početnu cijenu otkupa udjela – s njim se krenulo u proceduru prijenosa vlasništva koja još uvijek traje. Sad svi pomalo imaju problema – i CERP koji najprije nije ništa radio, a onda se, u panici zbog troškova, tako otvoreno i očito dogovarao s Energovizijom – i Energovizija koja je „pala“ na ispitu premda je imala ispitne testove unaprijed – i Flamtron koji u svom vlastitom planu budućeg poslovanja tvrtke DE-FOS pod njegovim upravljanjem, ukratko, doslovno kaže: „od ovoga sigurno nema koristi (!?)“.
Najveći problem, ako se ova priča nastavi onako kako je to u CERP-u zamišljeno (a već se izjalovilo), imat će građani grada Kutine, koji se ponose Lonjskim poljem i prirodom u njemu, i radnici tvrtke DE-FOS koji su, kao i tvrtka, izdvojeni iz Petrokemije zbog provedbe dokapitalizacije. Ukoliko tvrtku preuzme bilo koja od zainteresiranih strana pod uvjetima koji niti ne spominju sanaciju, neminovno će doći do odlaska radnika koji znaju kako se treba postupati s deponijom i koji to dokazuju već desetljećima bez ijednog ozbiljnijeg eko incidenta, a otići će ili zbog otkaza ili zbog umanjenja ionako niskih plaća. Istodobno vrlo je upitno na koji će način, kojim sredstvima i ljudima novi vlasnik voditi brigu o zaštiti okoliša i hoće li se time uopće zamarati kad ga već CERP na to ničime ne obavezuje. Za očekivati je da će se nastojati smanjiti trošak neutralizacije sadržaja i trošak održavanja nasipa koji odvajaju okoliš od deponije.
Do svega ovoga je, zapravo, došlo zbog nerada CERP-a i resornih ministarstava u razdoblju u kojem je poslovanje tvrtke DE-FOS, po ugovoru, financirala Petrokemija. Tada je trebalo zasukati rukave i pronaći rješenje za rad deponije do
sanacije kada financiranje od strane Petrokemije prestane. Sada im preostaje samo ušićariti nešto sa strane, ako je moguće, i to onda predstaviti kao rješavanje državnog vlasništva nad tvrtkom koja im donosi samo trošak. To što će građani Kutine i Sisačko-moslavačke županije „uživati“ u Lonjskom polju posutom fosforom i nije njihov problem.
Pisali smo im svima, sastajali se, upozoravali, bilo je i grubih riječi – priznajemo. Na žalost od nikoga niti trunke razumijevanja nismo dobili, a kad im spomenete sanaciju svi se ili ograđuju ili šute.

  • CERP se izmotava kako je njihova uloga restrukturirati i prodati sve što im dođe pod ruku i ne žele priznati da deponiju na koncu treba sanirati, a još manje tko bi to, kad i kako trebao sanirati.
  • Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine organiziralo je jedan sastanak na kojem smo se kvalitetno posvađali na razne teme, a o sanaciji – ni slova
  • Minstarstvo gospodarstva i održivog razvoja deklarativno se „zalaže za uvjete u natječaju koji će osigurati zaštitu okoliša“ dok njihovi dužnosnici vrlo otvoreno navijaju za jednu od zainteresiranih strana. O sanaciji – „ne bi se šteli mešati“
  • pisali smo i jednom od savjetnika Predsjednika Vlade Republike Hrvatske – ništa
  • pisali smo i samom premijeru – ništa
  • o svemu smo izvijestili župana Sisačko-Moslavačke Županije i gradonačelnika grada Kutine – ništa
    Inače, ovakve se deponije nalaze uz tvornice mineralnih gnojiva na raznim stranama svijeta i svugdje su problem. Trenutno je najveći problem jedna u SAD-u čiji nasipi su zbog neodgovornog održavanja počeli propuštati, a posljedica je evakuacija dijela stanovništva i zagađenje zaljeva u blizini. U EU su neke od njih sanirane, a neke se još uvijek održava na način kao i ovu u Kutini, za sve njih je, na europskoj razini, propisana obaveza sanacije. Niti na jednoj od njih nije izgrađena plutajuća solarna elektrana kakvu spominju u svojim planovima i jedan i drugi potencijalni novi vlasnik.
    Možda smo mi, ustvari, zatucani provincijski sindikalci i ne razumijemo ingenioznost renomiranih hrvatskih tvrtki (za koje i ne znate da postoje) pa dižemo galamu oko problema koji se nisu ni dogodili. Možda CERP ipak namjerava sanirati deponiju – prije ili poslije. Možda resorna ministarstva vode brigu o javnom interesu i zaštiti prirode. Možda je županu stalo do interesa „župljana“ i gradonačelniku do interesa „građana“. Možda se premijer i njegov savjetnik, koji su aktivno sudjelovali u dokapitalizaciji Petrokemije, prisjete uvjeta koje su INA i PPD postavili pred sve nas u tom procesu i zaista se pozabave preuzetom obvezom sanacije deponije. Možda … … …
    A možda je, ipak, sve ovo skupa i mutno i sumnjivo i potencijalno vrlo opasno.
    Mi ćemo, kao sindikat, nastojati zaštititi interese svojih članova, radnika tvrtke DE-FOS. Sve ostale molimo da pomognu ne bi li se raščistila situacija oko najvažnijeg pitanja u svemu ovome – „Tko će, kada, na koji način i na čiji teret sanirati deponiju fosfogipsa koja prijeti parku prirode Lonjsko polje i žiteljima Kutine i okolice?“
    Za Sindikat EKN-a Petrokemije
    (Davor Rakić)