Tradicijska arhitektura Moslavine i Hrvatske Posavine

U kutinskom Trijemu u Crkvenoj ulici predstavljena je izložba kutinske etnologinje i muzejske savjetnice Slavice Moslavac, pod nazivom «Tradicijska arhitektura Moslavine i Hrvatske Posavine».

Čardak u Crkvenoj ulici  poznatiji kao Trijem, jedna je od starih hiža u nizu, koja je svojevremeno bila i Turistički ured u Kutini, stoga je razumljiva suradnja Muzeja Moslavine i Turističke zajednice na ovoj izložbi, koja  na neki način predstavlja i  uvod u bolje korištenje ovog prostora u edukativne i turističke svrhe.

Uvodnim riječima ravnateljice Muzeja Moslavine, Jasmine Urode Kutlić, najavljena je izložba,  a autorica etnologinja Muzeja Moslavine Slavica Moslavac govorila je o predmetu svoga istraživanja, tradicijskoj arhitekturi Moslavine i Posavine. Trijem ili hiža, kao okosnica ove arhitekture jedinstveno je mjesto okupljanja: «U njoj se odvijaju svi životni procesi. U kući ili družinskoj hiži borave ukućani preko dana, a spavaju starci i djeca. Dvije su važne komponente za zajednički život: stol sa svetim i osobnim slikama, uspomenama iz prošlosti na zidu iznad njega, i drugo, zemljana peć, mjesto pripremanja hrane i izvor topline. U Crkvenoj ulici u Kutini nalazi se jedinstvena i zaštićena cjelina od pet kuća tradicionalne drvene arhitekture. Tri trijema i dvije drvene prizemnice građene od hrastovih greda i planjki na način karakterističan za narodno graditeljstvo ovoga kraja na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće», piše autorica u katalogu koji prati izložbu.

Etnografska izložba u staroj Crkvenoj ulici, pod vedrim nebom, slikom i riječju na 14 rollupova predstavila je pučke starine, stambene i gospodarske objekte u donjoj ili jugozapadnoj, kao i gornjoj ili sjeveroistočnoj Moslavini, te Hrvatskoj Posavini, kao i ostatke nekadašnjeg načina gradnje i života u tim prostorima.

Da bi doživljaj bio potpun izveden je i prigodan glazbeno scenski program u kojem su predstavljeni ivanjski, svadbeni i žetveni običaji, a u kojem su sudjelovali VS Rusalke, KUD Ivančice i KUD Banova Jaruga. Posjetitelji su tom prilikom imali prigodu razgledati Etno sobu priređenu upravo uz ovu izložbu, a hologramskim pristupom omogućeno je pregledavanje kratkih filmova o tradicijskom ruhu, pripremanju kruha, glazbenoj baštini, prvom spomenu imena Kutine i tradicijskom graditeljstvu.

Slavica Moslavac uredila je etno kuću u stilu života s prelaska na 19. u 20. stoljeće, onako kako se nekada živjelo, što predstavlja i povijesni i kulturni izvor koji će tijekom mjesec dana trajanja ove izložbe moći pogledati i učenici kutinskih škola. «Predmeti su originalni i dio su naše muzejske vrijednosti, koje idu natrag u Muzej. Postoji mogućnost da se naprave replike i etno kuća uredi za posjetitelje u edukativne i turističke svrhe, tako da etno kuća ima potencijala za svojevrsnu Muzejsku ispostavu», rekla je autorica izložbe. Na tom tragu razmišlja i direktorica TZ Grada Kutine, Ivana Grdić.

«Ovakva etno kuća koja će se kao izložba ovdje nalaziti mjesec dana svakako je potencijal i za razvoj turizma. U vrijeme kada je tu bio smješten Turistički ured to nije bilo moguće jer se unutra radilo, ali njegovim izmještanjem ovdje je otvoren prostor koji vidimo kao svojevrsnu ispostavu Muzeja Moslavine koji bi se mogao trajno uvrstiti u turističku ponudu. U blizini je crkva sv. Marije Snježne i čardaci bi se, kao jedna od kutinskih prepoznatljivosti, na taj način otvorili turistima», rekla je Ivana Grdić. Izložbu je otvorila zamjenica gradonačelnika Sonja Repuć koja je ovom prilikom u ime Grada Kutine dala potporu njegovanju tradicijske kulture i baštine, te radu na njezinom očuvanju.

Uz glazbu, pjesmu, tradicijske igre i ples posjetitelji su imali priliku razgledati etno kuću, a mnogi su se s nostalgijom prisjetili kako su nekada živjeli naši stari.

Velik broj članova obitelji i djece u jednom su čardaku ili tremu tada imali sve: ljubav, okrijepu i toplinu doma. Nije im bilo tijesno, bila su druga vremena i za drugačije se nije znalo. Ona vremena za kojima mnogi žale. Prisnija, jednostavnija i danas bi to popularno rekli – «u skladu s prirodom».