U Kutini je sinoć održana promocija knjiga književnika Đure Vidmarovića, s posebnim naglaskom na knjigu Moslavina oživljena koja je nastala u pandemijsko vrijeme, a predstavlja sintezu 40 godina praćenja kulturoloških i književnih zbivanja vezanih uz Moslavinu, članke, zapise, književne kritike, podijeljene u tematske cjeline. Uz knjigu Slavice Moslavac Etnografski zapisi po moslavačkom kraju ovo je dio pozitivne priče o vremenu izolacije koje je autorima dalo koncentracije za nova djela usmjerena na istraživanje moslavačke kulturne ostavštine.
Kulturnjaci s područja Moslavine, članovi Matice hrvatske, okupili su se u dvorištu kutinske Knjižnice i čitaonice gdje ih je pozdravila ravnateljica Knjižnice, Suzana Pomper. Cilj ove promocije bio je ne samo predstaviti knjige Đure Vidmarovića nego i pojasniti javnosti koliko je važno očuvati kulturnu, povijesnu, arheološku i etnološku ostavštinu kojom je moslavački kraj bogat. O djelima Vidmarovića govorili su Božica Brkan, Dragan Kovačević, Katarina Brkić, Melita Lenička i Siniša Matasović.
Istaknuti su to članovi Matice hrvatske koji su govorili i o Vidmarovićevom književnom radu i misiji očuvanja moslavačkog identiteta na kojem je radio zajedno s kolegom Dragutinom Pasarićem, neizostavnim imenom ne samo Kutine već i cijele Moslavine. Pokojni Dragutin Pasarić, naime, i urednik je knjige Moslavina oživljena čiju današnju promociju nažalost nije dočekao, no bio je prisutan na predstavljanju ove knjige u pandemijsko vrijeme u uredu gradonačelnika Kutine Zlatka Babića.
Božica Brkan analizirala je knjigu po cjelinama od bogatog književnog amaterskog stvaralaštva lokalnih spisatelja, zapisa o etnologiji s naglaskom na etnološke knjige Slavice Moslavac, do zapisa o jeziku koji je važan dio moslavačke ostavštine o čemu i sama piše kroz Kajkavsku čitanku koju Vidmarović spominje u knjizi. Brkan je istaknula važnost ovoga djela čiji je cilj oživljavanje moslavačkog kulturnog identiteta.
Dragan Kovačević kao nakladnik ove knjige u jednoj je rečenici sublimirao cijeli Đurin rad: “Takvo djelo može napisati samo onaj koji neizmjerno voli svoj zavičaj”. Kovačević se osvrnuo na arheološke i povijesne cjeline ove knjige koju naziva i poučnom i nakon koje, kako je rekao, Moslavina više nije terra incognita.
Katarina Brkić svoje je riječi posvetila zajedničkom djetinjstvu, “vlakašima” koji su okusili siromaštvo, no ipak dosanjali svoje snove, završili fakultete i uvijek se iznova vraćali Moslavini kojoj posvećuju sav svoj rad, uz poneku anegdotu iz zajedničkog djetinjstva i mladosti.
Na književne polemike Đure Vidmarovića osvrnuo se Siniša Matasović predsjednik Društva hrvatskih književika SMŽ koji je govorio o izostanku praćenja djela Đure Vidmarovića u adekvatnoj mjeri, što je za književnika svojevrsna kazna, a koju pripisuje političkom okruženju. Polemizirati je uvijek bilo opasno, a Vidmarović, kako ističe Matasović, polemizirao je s najpoznatijim i u medijskom smislu istaknutim imenima hrvatske književnosti kao što su Mandić, Jergović, Visković, Matvejević i drugi.
Melita Lenička osvrnula se na djela Ratni dnevnik i pjesme koja se dotiču Zapadne Slavonije i dijela u kojem je Vidmarović rođen, Piljenica. Riječ je o svojevrsnom dnevniku iz 2. Svjetskog rata koji donosi tešku životnu priču seljanina iz Kraljeve Velike koji se našao u nemilosti tadašnjih komunističkih vlasti i svemu što je zbog toga proživljavao kroz život. Upravo u tom dijelu Slavonije koja graniči s Moslavinom i u svojim rodnim Piljenicama Vidmarović je osmislio priredbu “Rijeka, šuma, nebo” koja okuplja sve zaljubljenike u ovaj kraj, a usput educira uvijek novim sadržajima.
Promocija je prikazala dio djela i života Đure Vidmarovića koji je bio i saborski zastupnik i veleposlanik RH u Ukrajini, predsjednik Društva hrvatskih književnika, te obnašao niz drugih funkcija. Njegov krajnji cilj je zapravo ujedinjenje Moslavine koja to nije u zemljopisnom smislu, te su sva ova djela usmjerena na materijalne dokaze, u vidu članaka i zapisa o takvoj potrebi.
Zaključak ovog književnog okupljanja kojega je posjetio i gradonačelnik Kutine Zlatko Babić sa suradnicima je potreba da mlađe generacije nastoje kontinuirano i sa svih aspekata pratiti moslavačku povijest, ali i sadašnjost koja će jednom biti povijest.
Moslavina koja jest zemljopisno razjedinjena cjelina, u kulturološkom smislu je itekako ujedinjena što ju čini jedinstvenim područjem vrijednim poznavanja i istraživanja.
