Misno slavlje u spomen na 441. obljetnicu herojske obrane hrvatskih ognjišta i kaštela Gvozdansko te slavne pogibije branitelja ove utvrde 13. siječnja 1578. godine, održano je u nedjelju 13. siječnja u župnoj crkvi Sv. Filipa i Jakova u Gvozdanskom. Misu u sklopu jubilarnog 10. hodočasničkog spomen-pohoda predvodio je bjelovarsko-križevački biskup Vjekoslav Huzjak u zajedništvu s domaćim biskupom Vlado Košićem, generalnim vikarom biskupije mons. Markom Cvitkušićem, domaćim župnikom Stjepanom Filipcem i vlč. Antom Rotimom, a služio je đakon Vjekoslav Uvalić.
Uz više stotina hodočasnika pristiglih iz cijele Hrvatske slavlju su nazočili i izaslanik predsjednice RH general Marinko Krešić, ministar branitelja i izaslanik Vlade RH Tomo Medved, sisačko-moslavački župan Ivo Žinić, članovi Hrvatskog generalskog zbora te predstavnici brojnih udruga proisteklih iz Domovinskog rata.
Na početku sve okupljene je pozdravio biskup Košić. Zahvalivši svima na dolasku, a posebno biskupu Huzjaku, Košić je podsjetio i kako je najzaslužnija osoba za obilježavanje ovog spomena g. Damir Borovčak koji je i pokrenuo ova hodočašća prije deset godina.
U homiliji biskup Huzjak je istaknuo kako blagdan Krštenja Gospodinova govori o navještaju objave poslanja Kristova. „Ono označava početak i smisao njegova dolaska među nas ljude jer ono što se događalo u povijesti, kako je Bog naviještao spasenje od pada prvih ljudi, konačno se dogodilo utjelovljenjem Kristovim, a koje smo mi ovih božićnih dana i slavili. Krštenje Gospodinovo je objava ljudima jer su se pitali i za Ivana i za druge proroke, nisu li oni spasitelj. Zato upravo Ivan javno pred svima obznanjuje narodu tko je on i tko je onaj kojeg će on krstiti na rijeci Jordan: ‘Ja mu nisam dostajan odriješiti remenje na obući’. Ivan svjestan svog poslanja i da je došao pripremiti narod za Kristov dolazak, pokazuje njega i pred njim se klanja jer je svjestan toga da je to Bogočovjek i Spasitelj koji nas ne spašava radi naših djela i jer smo mi to zaslužili, nego zato jer nas ljubi od početka i jer nas gleda očima milosrdnim i sućutnim i brižnim. Zato Isusov ulazak u svijet jest objava njegova poslanja: ‘Ovo je Sin moj, ljubljeni! U njemu mi sva milina’. On je taj koji objavljuje volju Božju, on je taj koji je Bogočovjek i koji svjedoči da je Bog s čovjekom, da je on Emanuel… Zato sv. Pavao lijepo tumači odgovor na to poslanje Kristovo i govori da treba nastojat pobožno, pravedno i iskreno živjeti u ovom svijetu jer neizmjerna Ljubav Božja došla je k nama, ona je tu s nama“.

U nastavku biskup Huzjak je rekao kako su upravo taj sustav vrijednosti imali i branitelji Gvozdanskog. „Nosili su u sebi Boga kao temelj i oslonac života, vjera im je dala snagu da mogu ljubiti čovjeka, svoj narod i svoju domovinu, ali i da budu pripravni dati život za vrijednosti koje u sebi nosi, da budu pripravni žrtvovati se jer znaju da se ne žrtvuju samo za ovo vrijeme nego da se žrtvuju za vječnost te da bi u vječnosti našli njegovu puninu. Zato kad stanemo pred ovu crkvu, uputimo pogled na ostatke zidina tvrđave u Gvozdanskom te se u duhu prenesemo u povijest, vidimo da je tvrđava izgrađena upravo zato da bi čuvala identitet naroda i sustav vrijednosti koji je taj narod živio. Posada koja je bila u njemu nosila je u sebi snagu vjere i nošena tom snagom suprotstavila se sili osvajača koji je zatirao vrijednosti koji su oni nosili u srcima… Zato kada gledamo ljude koji su branili Gvozdansko pitamo se što su to čuvali. Oni su prije svega čuvali svoj vlastiti identitet, identitet svoga naroda i svoje domovine, spremni žrtvovati živote za to. Oni su ostali uspravni, dokraja vjerni svojim idealima i svjesni da njihova žrtva nije uzaludna te da njihovo svjedočenje nije prolazni idealizam. Da je to doista tako bilo prepoznao je i Ferhat paša koji je našao smrznute branitelje i zadivio se snazi svjedočanstva tih ljudi te to posvjedočio time što je omogućio da ih dostojno pokopa katolički svećenik“, rekao je biskup Huzjak te dodao kako primjeri poput Gvozdaskog obvezuju i danas te su nam potrebni ljudi u društvu koji će ljubiti svoju domovinu i biti spremni žrtvovati svoj života ako treba za njezino dobro i boljitak.
Nakon mise slijedio je mimohod „U čast hrvatskim junacima Gvozdanskog“ do spomen-križa, gdje je molitvu za duše svih branitelja i žrtava Gvozdanskog iz 1578., 1941. i 1991. godine predmolio biskup Košić. Vijence i svijeće kod križa položili su predstavnici vlasti, braniteljskih udruga te predstavnici kulturnih i povijesnih udruga, a predstavljeno je i drugo dopunjeno i izmijenjeno izdanje knjige „Gvozdansko – hrvatsko velejunaštvo bez svjetskog uzora“ autora Damira Borovčaka. Na kraju ispred samog kaštela Gvozdansko u čast žrtava zapaljen je „Plamen slobode“.

(SV)

U povodu 10. hodočasničkog spomen-pohoda u Gvozdansko u Sisku je u četvrtak, 10. siječnja predstavljeno drugo dopunjeno i izmijenjeno izdanje monografije „Gvozdansko – hrvatsko velejunaštvo bez svjetskog uzora“, autora Damira Borovčaka. Knjiga sadrži istraživački i putopisni prikaz povijesnog događaja i sadašnju tradiciju godišnjeg obilježavanja u Gvozdanskom, a novo izdanje monografije dolazi na 264 stranice te je obogaćeno s više od dvjesto fotografija, među kojim je i desetak ekskluzivnih namjenski snimljenih iz zraka. O monografiji i događajima vezanim uz hodočašća, kako u Gvozdansko tako i u Zrin, govorili su sisački biskup Vlado Košić, generalni vikar Sisačke biskupije mons. Marko Cvitkušić, umirovljeni poručnik HV-a Miljenko Bađun, umirovljeni satnik HV-a Ivica Matošević te autor.

Poznato je da su branitelji Gvozdanskog braneći domovinu pred turskim osvajačima tri mjeseca, imali tri ponude za napustiti obranu i otići na slobodno područje ostataka Hrvatske. Sve tri ponude su odbili, a posebno izazovnu dobili su na Božić 1577. Ferhat paša koji ih je napadao nudio im je častan otpust. Branitelji Gvozdanskog odgovorili su: kakva bi to čast bila i što bi nam naši potomci rekli kada bi predali grad. Gvozdansko je palo 13. Siječnja 1578. godine, a posljednji branitelji utvrde umrli su od smrzavanja. Osvajač Ferhat paša, zadivljen junaštvom hrvatskih branitelja dopustio je njihov pokop po katoličkim običajima. Gvozdansko nije stradalo samo u 16. stoljeću, već i Drugom svjetskom te zatim i Domovinskom ratu. Taj dio junačke povijesti hrvatskoga naroda potaknuo je Damira Borovčaka da organizira hodočasničke pohode u Gvozdansko i napiše ovu monografiju.

Predstavljači Miljenko Bađun i Ivica Matošević istaknuli su kako su upravo od Borovčaka i njegovih knjiga saznali cjelovitu istinu o junačkoj povijesti Banovine, posebno Zrina i Gvozdanskog. Osvrnuli su se i na hodočašća koja organiziraju i u koja su uključeni brojni branitelji i braniteljske udruge, a u svrhu očuvanja i predstavljanja povijesne baštine Banovine, na što ih je savjetom i vlastitim primjerom potaknuo Damir Borovčak. Podsjetili su i na projekt „Banovina junačko srce hrvatske“ koji je osmišljen kako bi učenici zagrebačkih osnovnih škola posjetili autentične lokalitete i uz stručno vodstvo i relevantne dokumente i spomenike spoznali više o prostorima na kojima se od davnina branila domovina.

Mons. Cvitkušić iznio je detaljan pregled ovog djela i sadržaja istaknuvši kako je ovo djelo zapravo odaziv na poziv sv. Ivana Pavla II., velikog prijatelja Hrvata i dobročinitelja Hrvatske, koji je rekao da ne smijemo zaboraviti svoje mučenike, nego da im moramo očuvati spomen. Cvitkušić je rekao i kako ova monografija želi sačuvati spomen na mučenike Zrina, Gvozdanskog i Pounja te kako je autor neumorni promicatelj istine o tragedijama ovoga kraja koji osjeća srce hrvatskog čovjeka i njegovu veličinu te želi da ti događaji uđu u sjećanje današnjih Hrvata.

Sisački biskup Vlado Košić čestitao je autoru na knjizi te se osvrnuo što je Borovčaka privuklo da već drugi puta piše o tome. „Riječ je o junačkoj obrani ove utvrde na Banovini, u Pounju, blizu današnje granice s Bosnom i Hercegovinom. Gvozdansko je mjesto blizu Dvora, u pravcu Gline. Ovo je bila jedna od obrambenih utvrda koje su gradili naši junaci Zrinjski čuvajući Hrvatsku i Europu od prodora Osmanlija, zapravo oni su branili kršćanstvo od prodora islama. Bosnu i Hercegovinu se nije moglo obraniti, premda se još i pod Turcima pojas između Une i Vrbasa nazivao Turskom Hrvatskom.
No, u našim su mislima oni koji su te davne 1578. pali za Domovinu braneći Gvozdansko, Hrvatsku, Europu i kršćanstvo. To nije bio velik broj branitelja, čuli smo samo 300, no bili su hrabri i spremni na žrtvu. Činjenica da su svi izginuli na braniku grada govori o tom junaštvu“, rekao je biskup zaključivši kako je biti branitelj lijepa i časna služba.

Na kraju okupljenima se obratio i autor zahvalivši svima koji su bili uključeni u nastanak ove knjige, a posebno hrvatskim iseljenicima bez koje ona zasigurno ne bi bila tiskana.

Program je vodila Lejdi Oreb, a u glazbenom dijelu nastupio je Pero Rogan.

(SV)