Članovi kutinskog ogranka Udruge Hrvatski domobran u Zagrebu su sudjelovali u obilježavanju 100. obljetnice Prosinačkih žrtava i 150. godišnjice Domobranstva u Hrvatskoj.
Prosinačke žrtve 5. prosinca 1918. označava krvavo gušenje protivnika jugounitarizma po zapovjedi komesara zagrebačke policije Grge Angjelinovića nad pripadnicima Kr. hrvatskog domobranstva (25. i 53. domobranske pukovnije) koji su prosvjedovali na Trgu bana Jelačića protiv uvlačenja Hrvatske u južnoslavensku državu bez izjašnjavanja volje ili davanja suglasnosti hrvatskoga naroda. To je bila reakcija na proslavu ujedinjenja, koju su jugounitaristi organizirali na Trgu. To je istodobno označavalo kraj tada 50-godišnjeg djelovanja Hrvatskog domobranstva i početak progona svih protivnika novostvorene kraljevine.
Dan prije ovog krvoprolića nove su jugoslavenske vlasti pokazale kakva će biti Jugoslavija: velikosrpska, hegemonistička, netolerantna i ponašanjem je najavila desetljeća monarhofašizma. Zabranile su izlaženje pravaško-frankovačkog dnevnika Hrvatske, kojim je posljednji broj izašao 3. prosinca 1918. godine. U tom je broju izašla pravaška poslanica narodu, u kojoj se zalažu za ustroj države koji bi proizlazio iz ujedinjavanja svih hrvatskih zemalja u novu federalnu državu republikanskoga uređenja. Federaciju bi sačinjavale slobodne, nezavisne i suverene države Slovenaca, Hrvata i Srba, a odluka o ujedinjenju mora biti slobodna volja cjelokupnog naroda Slovenaca, Hrvata i Srba. Taj stav nije bio po volji novim vlastima
Referat Ivice Jurjevića predsjednika zagrebačkog ogranka Udruge Hrvatski domobran o 150 godina Domobranstva u Hrvatskoj.
150. godina Domobranstva u Hrvatskoj
100. godina od Prosinačkih žrtava
Povijesni pregled
Mukotrpno je nastajalo Hrvatsko Domobranstvo.
Nastalo je u okvirima Dualističke monarhije, i to 1868. godine u vremenu velikih turbulencija u samoj Monarhiji.
Završavao se preustroj Monarhije, završavao je rat i čišćenje Turske vojske u Bosni i Hercegovini.
Završavane su velike vojne operacije u Monarhiji na raznim bojištima.
U tim sudbonosnim vremenima Europa je u ratnom stanju, gomilaju se vojne operacije, svatko želi uzeti što više teritorija.
Austrija brani svoje pozicije u pojasu od Italije do Šlezije, velike su to povijesne neprilike.
Hrvatski narod je raskomadan na sjeveru, na Hrvatsku i Slavoniju, na jugu na Dalmaciju.
Troimeni narod je na razdijelnici.
U tim okolnostima nakon Ilirskog preporoda i njegove plodne baštine od 1834. cvate potreba da i ta i takva Hrvatska ima Oružanu silu.
Dolazi do Austro Ugarske nagodbe 1867. godine, godine kada monarhija pristaje na dualizam.
To i Hrvatskoj omogućava da načini Hrvatsko Ugarsku nagodbu 1868. godine.
Te iste godine Hrvatskim dijelovima vlada hrvatski ban: Levin Ruch.
Njega treba smatrati začetnikom i osnivateljem domobranstva u Hrvatskoj.
Prvi vojni zapovjednik jest: ferdmaršal Miroslav Kulmer.
Njih dvojica jesu najsvjetliji likovi, u hrvatskoj povijesti, sve tamo od kralja Tomislava, preko Frankopana i bana Josipa Jeačića.
Hrvatsko domobranstvo najprije dobiva naziv.
KRALJEVSKO HRVATSKO DOMOBRANSTVO.
U kasnim godinama devetnajestog stoljeća preimenovano je u
Ugarsko hrvatsko domobranstvo.
Tek zaslugom zastupnika Ivana Kukuljevića, vraća se stari naziv:
Kraljevsko hrvatsko domobranstvo.
Hrvatsko domobranstvo najviše žrtava daje u obrani Monarhije i to u Prvom svjetskom ratu od 1914 do 1918. godine.
Ne zna se točan broj, ali ukupan broj žrtava, veže se na tisuće.
Mogli bi kazati da je tada izginulo hrvatsko cvijeće, hrvatska vojna mladost sa svim drugim civilima.
Hrvatsko domobranstvo nije obje ručke prihvatilo priključenje u savez sa Srbijom i Slovenijo u zajednicu pod nazivom.
Kraljevina SHS.
Zbog te i takve tvorevine i upada srbijanskih snaga u glavni grad Zagreb, pod zapovjednikom Grge Anđelinovića, pogiba na Trgu bana Jelačića: 13. hrvatskih žrtava, od toga broja 9. vojnika, i 17. ranjenika.
Bila je to pobuna 05.12. 1918 protiv novog saveza sa Srbijom.
Toga dana Hrvatski domobran, slavi kao svoj dan.
O tome je lijepo svoje doživljaje opisao član Hrvatske seljačke stranke dr. Ivan Pernar.
Predstavnici Hrvatske stranke prava, odmah su uvidjeli zamke koji nam nosi Kraljevina Jugoslavija, odnosno bolje reći Kraljevina pod vodstvom Srba.
Nakon atentata na vođu hrvatskog naroda dr. Stjepana Radića i to 20. 06. 1928. godine Hrvatska ostaje bez dominantnog vođe.
Kraljevina Jugoslavija koristi tu slabost Hrvatskog naroda, odnosno njenog pada i proglašava 06.01. 1929 Šestojanuarsku diktaturu.
Tada je zavladala represija i diktatura, a ujedno je raspušten i takozvani parlament.
Kralj Aleksandar I Karađorđević, biva prvi među svima, pravi monarh.
Predstavnici Stranke Prava na čelu sa dr. Antom Pavelićem, bježe u emigraciju i stvaraju Ustaški pokret.
Dosta elemenata novog ustroja i osnovnih vještina koriste upravo iz povijesti Domobranstva.
Dolazi do Drugog Svjetskog rata.
Formiraju se nove postrojbe.
Nezavisna Država Hrvatska nastaje vjekovnom težnjom, a 10. travnja 1941. biva i proglašena.
Njene vojne formacije čine dvije sastavnice:
1.Domobrani
2.Hrvatska vojnica.
Glavni zapovjednik postaje austrougarski časnik: Slavko Kvaternik.
Isti taj zapovjednik biva vješan od Nove Titove Jugoslavije u svom gradu Zagrebu, kao neprijatelj države i naroda, 1947. godine.
Znamo kako je nestala NDH, i kako nastaje Titova Jugoslavija: nastaje u krvi i tuzi hrvatskog čovjeka.
Hrvatski Domobran se gasi, njegovo ime se spominje u emigrantskim krugovima, posebice u Argentini.
Dolaskom Nove i Neovisne Hrvatske Države, koja je također nastala u krvi, ali voljom Hrvata, da nakon pada komunizma imaju svoju državu.
Ona nastaje 30. 05. 1991. odlukom Hrvatskog Sabora, odnosno voljom hrvatskog naroda.
Plitvičkim ustankom, dolazi do Domovinskog rata.
Hrvatski domobrani su među prvima stupili u redove Narodne zaštite, i iz tih redova predsjednik Hrvatske Države dr. Franjo Tuđman dana 24.12. 1991. utemeljuje:
HRVATSKI DOMOBRAN.
Prvi prijavak tadašnjem ministru, daje najstariji hrvatski domobran: pukovnik Josip Aleksić.
Glavni zapovjednik postaje Zvonimir Červenko, koji će kasnije u operaciji Oluja biti i Glavni načelnik Hrvatske Vojske.
Domobranske su jedinice u svim rodovima Hrvatske vojske dale veliki prinos Hrvatskom oslobođenju.
Kasnije kad je Hrvatska vojska postala pobjednička i dobro utemeljena, ona 2003. godine dokida regularne snage vezane uz Hrvatski domobran, ali ostaju jedinice koje nose častan naziv:
HRVATSKI DOMOBRAN.
Hrvatski domobran je imao u svojoj bujnoj povijesti uspona i padova, ali je uvijek bio na braniku slobode i oružanim putem na vojničkim temeljima, branio je hrvatsku državu i hrvatski prag.
Nema u Hrvatskoj niti jedne organizacije, koja ima takvu povijest i takvo ime.
Neka živi Hrvatski Domobran, neka živi:
Hrvatska država.
ZA HRVATSKU UVIJEK!
Predsjednik Hrvatskog Domobrana, Ogranak Zagreb
Ivica Jurjević,mob.098 957 5043.