Prije 90 godina ( 24. veljače 1930.) u Kutini je rođen mons. Vladimir Stanković,. Rođenjem Stakor, ali po želji Nadbiskupskoga duhovnog stola. prezime mijenja u Stanković. Peta je obljetnica njegove smrti (Zagreb 11. srpnja 2015.). Ispraćen je te godine na zagrebačkom groblju Mirogoj 15. srpnja na dan kada je 1956. godine pred mnoštvom Kutinčana služio mladu misu, Davno prije utemeljenja Sisačke biskupije zanosom mladog župnika brinuo je o župi sv. Marije u predgrađu Siska (Caprag). U prebogatoj biografiji stoji da je s Drugog vatikanskog sabora prenosio koncilske ideje pa i putem tek utemeljenog Glasa koncila u kojemu je bio član Uprave – direktorija. Tri desetljeća ravnatelj je dušobrižništva Hrvata u inozemstvu. U danima Domovinskoga rata. predsjednik je Hrvatskog Caritasa, Predsjednik je više odbora: Odbora Zagrebačke nadbiskupije za doček Pape Ivana Pavla II, Odbora za obnovu Zagrebačke katedrale, Odbora za izgradnju Katoličkoga bogoslovnog fakulteta. Bio je generalni tajnik Hrvatskoga ogranka Svjetske konferencije religije za mir… Najbliži je suradnik triju kardinala, osobni tajnik kardinala Franje Šepera i generalni vikar Zagrebačke nadbiskupije u vrijeme kardinala Franje Kuharića te Josipa Bozanića.
Diplomatski od Vatikana do Bečkog novogodišnjeg koncerta
Mons. Stanković autor je brojnih knjiga. pa tako i enciklopedijskog zbornika »Katolička Crkva i Hrvati izvan domovine« (darovao Papi Ivanu Pavlu II.). Neke knjige govore i o njegovim diplomatskim aktivnostima u Vatikanu u vrijeme zabrane izgradnje župne crkve u Repušnici. Domovinu Hrvatsku je bliskošću ne samo po dužnosti već i srcem još u sustavu SFRJ promovirao svijetom. Za nju je reagirao i onda kada je već dva desetljeća bila samostalna država. U tom smislu zanimljiv je naoko jedan detalj, ali koji je daleko više od toga. Naime na svjetski poznatom Bečkom novogodišnjem koncertu (1. siječnja 2010. godine) u filmskom zapisu Austrijske TV o toku Dunava, nije bilo ni spomena da je ta rijeka i u državi Hrvatskoj, a na njoj i grad Vukovar. Reagirao nevjerojatno brzo kako to čine pravi diplomate i osobe medija (a nosio je jedno i drugo u sebi). Već završetkom koncerta agencija HINA prenijela je domaćim i stranim medijima i vijest o tom propustu. Autor je u sadržaju a koji je zapravo bio Otvoreno pismo tadašnjem predsjedniku RH Stjepanu Mesiću zatražio potrebu da se oglase i nadležne hrvatske državne vlasti.
Ja moram podići ugled Kutini
Znanjem, ugledom i utjecajem značajno je pridonio osnivanju novih župa (Kutinska Slatina) izgradnji novih crkvenih objekata (Husain), Kao suradnik Ogranka Matice hrvatske održao je više značajnih predavanja osobito na temu iseljeništva. Urednik je knjiga o Ivanu Bonifaciju Pavletiću iz Zbjegovače, a bio je voditelj Ureda za vezu s rimskom postalaturom kauze za beatifikaciju tog redovnika. Osobno odlučio je da od roditelja naslijeđeni posjed u susjedstvu kutinske barokne crkve sv. Marije Snježne daruje Družbi Sinova Bezgrješne Tim činom danas djelovanjem Ivanove kuće proširio je Bonifacujevu plemenitu misiju. U memoarskim zapisima mons Stanković iz mladih dana prenosi svoju želju – Ja moram podići ugled Kutini. I učinio je to, Kutina mu je 2008. godine dodijelila Nagradu za životno djelo. Novčani dio nagrade usmjerio je za podizanje spomen poprsja Ivanu Bonifaciju Pavletiću. Stoga je Ogranak MH u Kutini odlučio da uz ovogodišnji Dan grada svojim programom obilježi lik i djelo tog „Kutenca z Crkvenoga brega“ kako je sam sebe zavičajno predstavljao.
Dragutin Pasarić